Rujana Jeger's Blog, page 3
March 17, 2012
Razlika u godinama
Puno pozdrava svima,
Pišem jer me zanimaju vaši komentari u vezi situacije u kojoj se nalazim.
Naime, volim muškarca koji je od mene mlađi deset godina. Prije nego sam njega srela, zaklela bih se da u tu avanturu nikada neću ući, ali eto desile su se drugačije stvari. Ja imam 32 godine i dijete od 14 godina i brak iza sebe, ali sam zadržala onu vedrinu i dijete u sebi, koje je blesavo kad mu dopuste okolnosti i odgovorno u isti mah. A on, on je deset godina mlađi, radi odgovoran posao, realan i vedar, pravi džentlmen, pun ljubavi i razumijevanja - ma što da vam kažem. Fizički smo totalno kompatibilni, čak i sličimo, a razlika u godinama se ni ne primjećuje. Možda par godina, ali ništa više.
Dosta njegovih prijatelja su stariji od njega i svi me prihvaćaju i vole. Moji njega isto tako. On želi upoznati moje dijete, mada sam ja malo skeptična po tom pitanju, pa nakon pola godine naše veze još uvijek nisam spremna na to… čekam pravi trenutak.
Problem zbog kojeg pišem je njegova porodica. Totalno su protiv naše veze, što je u nekim normalnim uvijetima i realno. Prave mu probleme, pričaju mu protiv mene – nas, zbunjuju ga. On se dobro drži i kaže da sam mu ja važna i da ne postoji nitko tko bi ga mogao okrenuti protiv mene.
Pitam se uzimam li mu najljepše godine i jesam li sebična, iako znam da nitko nikoga ne može vezati za sebe, jer nitko nikoga ne posjeduje… a ja to ni ne želim..
Pozdrav, Katja.
Draga Katja,
Razlika u godinama je uvijek prilično osjetljivo pitanje, bez obzira na kombinaciju, ali mi se nekako čini da nije baš uobičajeno da stariji muškarci koji hodaju s mlađim ženama imaju dvojbe oko toga 'uzimaju li tim djevojkama najljepše godine' jer jako dobro znaju da nitko nikoga ne može posjedovati ili vezati uz sebe – odnosno može – točno onoliko koliko mu taj drugi to dopusti. Prema tome, taj dio priče zaboravi.
Što se tiče drugog dijela pitanja - da se razumijemo - predrasude i osuda okoline, a pogotovo porodice mogu užasno zagorčati odnos nekog para, bez obzira radi li se o ljudima koji se razlikuju po godinama, statusu, nacionalnosti, vjeri, boji kože ili na bilo koji drugi način. A ima ih koji su uspješno prebrodili i sve gore navedeno!
Naime, da nije razlike u godinama, možda bi problem bio nešto drugo - ponekad je dovoljno već samo da partnerovi roditelji zaključe da druga strana nije dovoljno lijepa, pametna, obrazovana ili dobra za njihovo najdraže dijete i eto problema! A što se tiče njegovog hrabrog držanja, nemojmo se zavaravati, to su ljudi koji su ga odgojili i vjerojatno imaju itekakav utjecaj na njega, ma koliko se on trudio negirati ga i u sebi potisnuti. A u slučaju da stvar ode toliko daleko da jednoga dana bude prisiljen birati između njih i tebe, ili slikovito rečeno – bude morao položiti žrtvu na oltar, jel'te - vaše ljubavi, ne bi bilo čudno da u nekoj kriznoj situaciji, za uzmimo – pet godina, možda to potegne kao argument. Ne mora to biti naglas – ono, kao kad u lošoj sapunici neka histerična žena kaže '…a dala sam ti najbolje godine svog života!!!' …možda ti bude u sebi tiho zamjerao što tih pet godina nije čuo niti vidio roditelje, svaljujući krivnju na tebe, pogotovo ako vaša veza ne ispadne onako kako je želio, ili ako mu netko od roditelja umre ili se razboli. I to je ljudski, ali utoliko imaš pravo što se brineš jer bi svakako bilo bolje u zajednički život ne ulaziti s takvim teretom žrtve.
Međutim, ako je dečko zreo i svjestan je da on PRIMA isto kao što i DAJE, jer je vaša ljubav uzajamna, a ne jednostrana, zajedno će s tobom raditi na 'omekšavanju' roditelja pa se to naravno uopće nikada ne mora dogoditi.
A kad smo već kod roditelja, isto bi tako bilo dobro da se ti ne ponašaš kao da on nije dovoljno zreo da upozna tvoje dijete.
Bilo bi mi lakše kada bih znala je li riječ o djevojčici ili dječaku. Uvriježeno mišljenje je da bi dječak bi možda (u najgorem slučaju) mogao biti ljubomoran a djevojčica se početi natjecati s tobom za njegovu sklonost. Ali ako je dijete emotivno zrelo, biti će mu/joj drago da nisi sama i tužna, a i laskati će mu tvoje povjerenje prema njemu ili njoj. Osim toga, nisam ja baš toliko sigurna da djeca mogu razlikovati koliko tko ima godina ili da im je to toliko važno.
Mislim da je daleko gore da za tvog dečka sazna od nekoga sa strane, ili čuje na ulici, možda i u nekom zlobnom kontekstu. Naravno, ti najbolje poznaješ svoje dijete i možeš procijeniti kada je pravi trenutak, ali nemoj biti previše protektivna.
Sve u svemu, ako pokažeš ozbiljne namjere tako što ćeš upoznati svog dečka s djetetom i početi ćete se ponašati kao da ste porodica, njegovi bi morali u jednom trenutku shvatiti da nema smisla da nastave trovati vašu vezu.
I zapamti – mnoge veze prolaze kroz iste patnje i bez razlike u godinama, a vrlo se često uopće ne radi o nikakvoj zlobi roditelja, nego o pretjeranoj protektivnosti koja proizlazi iz ljubavi, baš kao i tvoja.
Eto – toliko od mene. Nadam se da ćete prevladati sve razlike i još se dugo voljeti, maziti i paziti.
Pišem jer me zanimaju vaši komentari u vezi situacije u kojoj se nalazim.
Naime, volim muškarca koji je od mene mlađi deset godina. Prije nego sam njega srela, zaklela bih se da u tu avanturu nikada neću ući, ali eto desile su se drugačije stvari. Ja imam 32 godine i dijete od 14 godina i brak iza sebe, ali sam zadržala onu vedrinu i dijete u sebi, koje je blesavo kad mu dopuste okolnosti i odgovorno u isti mah. A on, on je deset godina mlađi, radi odgovoran posao, realan i vedar, pravi džentlmen, pun ljubavi i razumijevanja - ma što da vam kažem. Fizički smo totalno kompatibilni, čak i sličimo, a razlika u godinama se ni ne primjećuje. Možda par godina, ali ništa više.
Dosta njegovih prijatelja su stariji od njega i svi me prihvaćaju i vole. Moji njega isto tako. On želi upoznati moje dijete, mada sam ja malo skeptična po tom pitanju, pa nakon pola godine naše veze još uvijek nisam spremna na to… čekam pravi trenutak.
Problem zbog kojeg pišem je njegova porodica. Totalno su protiv naše veze, što je u nekim normalnim uvijetima i realno. Prave mu probleme, pričaju mu protiv mene – nas, zbunjuju ga. On se dobro drži i kaže da sam mu ja važna i da ne postoji nitko tko bi ga mogao okrenuti protiv mene.
Pitam se uzimam li mu najljepše godine i jesam li sebična, iako znam da nitko nikoga ne može vezati za sebe, jer nitko nikoga ne posjeduje… a ja to ni ne želim..
Pozdrav, Katja.
Draga Katja,
Razlika u godinama je uvijek prilično osjetljivo pitanje, bez obzira na kombinaciju, ali mi se nekako čini da nije baš uobičajeno da stariji muškarci koji hodaju s mlađim ženama imaju dvojbe oko toga 'uzimaju li tim djevojkama najljepše godine' jer jako dobro znaju da nitko nikoga ne može posjedovati ili vezati uz sebe – odnosno može – točno onoliko koliko mu taj drugi to dopusti. Prema tome, taj dio priče zaboravi.
Što se tiče drugog dijela pitanja - da se razumijemo - predrasude i osuda okoline, a pogotovo porodice mogu užasno zagorčati odnos nekog para, bez obzira radi li se o ljudima koji se razlikuju po godinama, statusu, nacionalnosti, vjeri, boji kože ili na bilo koji drugi način. A ima ih koji su uspješno prebrodili i sve gore navedeno!
Naime, da nije razlike u godinama, možda bi problem bio nešto drugo - ponekad je dovoljno već samo da partnerovi roditelji zaključe da druga strana nije dovoljno lijepa, pametna, obrazovana ili dobra za njihovo najdraže dijete i eto problema! A što se tiče njegovog hrabrog držanja, nemojmo se zavaravati, to su ljudi koji su ga odgojili i vjerojatno imaju itekakav utjecaj na njega, ma koliko se on trudio negirati ga i u sebi potisnuti. A u slučaju da stvar ode toliko daleko da jednoga dana bude prisiljen birati između njih i tebe, ili slikovito rečeno – bude morao položiti žrtvu na oltar, jel'te - vaše ljubavi, ne bi bilo čudno da u nekoj kriznoj situaciji, za uzmimo – pet godina, možda to potegne kao argument. Ne mora to biti naglas – ono, kao kad u lošoj sapunici neka histerična žena kaže '…a dala sam ti najbolje godine svog života!!!' …možda ti bude u sebi tiho zamjerao što tih pet godina nije čuo niti vidio roditelje, svaljujući krivnju na tebe, pogotovo ako vaša veza ne ispadne onako kako je želio, ili ako mu netko od roditelja umre ili se razboli. I to je ljudski, ali utoliko imaš pravo što se brineš jer bi svakako bilo bolje u zajednički život ne ulaziti s takvim teretom žrtve.
Međutim, ako je dečko zreo i svjestan je da on PRIMA isto kao što i DAJE, jer je vaša ljubav uzajamna, a ne jednostrana, zajedno će s tobom raditi na 'omekšavanju' roditelja pa se to naravno uopće nikada ne mora dogoditi.
A kad smo već kod roditelja, isto bi tako bilo dobro da se ti ne ponašaš kao da on nije dovoljno zreo da upozna tvoje dijete.
Bilo bi mi lakše kada bih znala je li riječ o djevojčici ili dječaku. Uvriježeno mišljenje je da bi dječak bi možda (u najgorem slučaju) mogao biti ljubomoran a djevojčica se početi natjecati s tobom za njegovu sklonost. Ali ako je dijete emotivno zrelo, biti će mu/joj drago da nisi sama i tužna, a i laskati će mu tvoje povjerenje prema njemu ili njoj. Osim toga, nisam ja baš toliko sigurna da djeca mogu razlikovati koliko tko ima godina ili da im je to toliko važno.
Mislim da je daleko gore da za tvog dečka sazna od nekoga sa strane, ili čuje na ulici, možda i u nekom zlobnom kontekstu. Naravno, ti najbolje poznaješ svoje dijete i možeš procijeniti kada je pravi trenutak, ali nemoj biti previše protektivna.
Sve u svemu, ako pokažeš ozbiljne namjere tako što ćeš upoznati svog dečka s djetetom i početi ćete se ponašati kao da ste porodica, njegovi bi morali u jednom trenutku shvatiti da nema smisla da nastave trovati vašu vezu.
I zapamti – mnoge veze prolaze kroz iste patnje i bez razlike u godinama, a vrlo se često uopće ne radi o nikakvoj zlobi roditelja, nego o pretjeranoj protektivnosti koja proizlazi iz ljubavi, baš kao i tvoja.
Eto – toliko od mene. Nadam se da ćete prevladati sve razlike i još se dugo voljeti, maziti i paziti.
March 11, 2012
Ono nešto ali
Draga Rujana,
Pomogla si mnogima, pomozi i meni, molim te.
U vezi sam 5 godina, ja imam 35 a on 45 godina. Nismo nikad bili u braku, nemamo djece.
Oboje radimo, vidimo se kad možemo. To je nekad bilo puno češće ali sad kao da se onaj zanos gubi. Tj. kod njega je to nekako popustilo, mene on još uvijek privlači i intelektualno i seksualno.
Odlični smo zajedno, volim puno istih stvari, puno se smijemo, znaš ono kad se nešto ne izgovori a oboje se cerimo ko' blesavi.
On radi u sredini punoj prekrasnih žena. I ne mogu garantirati da je neka duga u pitanju ali nešto se promijenilo.
I dalje se vidimo, samo npr. svaki treći-četvrti dan a nekad je bilo najviše svaki drugi dan, čujemo se često, svakodnevno.
Vikende provodimo zajedno. Sad baš ne svaki. Seks je predobar, apsolutno najbolji partner ikada, i užitak i s njegove strane je primjetan.
Želim ga svake sekunde svakoga dana. A čim se vidimo i ja mogu vidjeti da i on mene želi.
Njegov stav, razmišljanja, ljubavničke sposobnosti su spoj svega što sam ikad mogla poželjeti.
Volim gledati filmove s njim, slušati muziku, kupovati s njim, kuhati.
Ali... ima ono nešto ali. Uvuklo se i na pitanje da li se nešto promijenilo, kaže da ne, ali osjećam nešto i ne mislim da griješim.
Ne želim ga izgubiti, možda samo treba malo zaiskriti ili začiniti našu vezu. Ne želim ga izgubiti jer bi to ostavilo rupu u mom životu i srcu koju nitko neće moći zakrpati.
Kako ga podsjetiti da sam još uvijek zanimljiva, strasna, pametna, uspješna žena?
Zna on to, ali pomozi mi oko onog - ali...
Hvala
Zaljubljena
Draga Zaljubljena,
Hvala ti na povjerenju, no imam i ja jedno - ali.
Ako sam dobro shvatila, vas dvoje ste u vezi 5 godina? (ako nisam, onda si ti u nekoj vezi a ovo ti je ljubavnik, oprosti ako griješim, ali polazim od gornje tvrdnje)
Dakle, vas dvoje ste u vezi 5 godina, veza s njegove strane kao da slabi, on to negira, seks ipak štima, ali ti se brineš oko budućnosti….
Prema nekim znanstvenicima, prirodno trajanje monogamne veze između dva homo sapiensa je oko 4 godine, tj. taman toliko da se ljudsko mladunče donekle odgoji da zna prepoznati otrovne bobice i opasne životinje, a poslije – kud koji, mili moji. Naša je civilizacija to donekle izmijenila, pa se eto danas 7. godina veze smatra kriznom. Eto, po toliko su trajala 3 braka moga oca, na primjer. Ali zato nas se sa svih strana bombardira idejom doživotne monogamije i vječne lude ljubavi….
Kao što znamo, ništa nije vječno, a ljubav ponajmanje. Ugledni psiholog, psihoanalitičar i sociolog Erich Fromm je uostalom rekao: 'Nema gotovo nijedne aktivnosti, ili pothvata, koji, kao ljubav, započinju tako velikim nadama i očekivanjima, a koji se ipak tako redovito izjalovljuju.'
Pitaš se treba li vašu vezu nečim začiniti…. iskreno, nemam pojma. Ali ne mislim da ti treba poluprozirni negliže ili tečaj striptiza.
Ono što mene zanima ima veze s onim ali na početku: A zašto vas dvoje naprosto ne biste probali – živjeti zajedno?
Mislim, meni se to čini kao jedini logičan korak.
Ne znam zašto to već niste učinili i jeste li ikada o tome razgovarali, ali mislim da je to još jedino što možda niste isprobali, a vjeruj mi – ako ste tako dobar spoj – moglo bi biti divno. Jer ovo što sada imate je nekakvo hodanje na studentskoj razini, ne vidim tu terena za daljnji razvoj bliskosti, duboke povezanosti i prijateljstva koje nastaje zajedničkim životom (zlobnici bi rekli i zajedničkim boravkom u rovu, kasarni, stranoj zemlji, izolaciji ili bilo kojoj iznimnoj situaciji.
Naravno, netko bi mogao reći da niti to nije dovoljno, jer bi sad tu još trebala uletjeti i djeca da stvar bude potpuna. Međutim, o tome ne mogu govoriti iz vlastitog iskustva, pa neću niti pokušavati.
Da sam na tvom mjestu, pokušala bih – naravno, ukoliko to uopće želiš – kako ameri kažu – 'dići stvar na sljedeći nivo'. Ne mora to biti brak, ako vam je ta ideja iz bilo kojeg razloga strana. Međutim, bez zajedničkog života, mislim da ta će veza vrlo vjerojatno osuđena na ubrzano razvodnjavanje.
Ne kažem naravno da se isto to ne može dogoditi i u braku ili nekakvoj sličnoj zajednici, svi znamo da može. I da, kada taj trenutak dođe više neće biti važno koliko ste oboje divni, strastveni ili uspješni. Ali mislim da biste bar trebali probati.
E sada – ako je to tehnički izvedivo (a on to ne želi) – onda se zapitaj zašto. Učini to i ako shvatiš da si ti ta koja ne želiš. Ipak više niste djeca. Vjerojatno barem podsvjesno znate zašto to niste već učinili. A jednom kad to osvijestiš, možda ta potencijalna rupa u srcu koje se toliko bojiš neće izgledati baš tako velika kao što ti se čini.
Pomogla si mnogima, pomozi i meni, molim te.
U vezi sam 5 godina, ja imam 35 a on 45 godina. Nismo nikad bili u braku, nemamo djece.
Oboje radimo, vidimo se kad možemo. To je nekad bilo puno češće ali sad kao da se onaj zanos gubi. Tj. kod njega je to nekako popustilo, mene on još uvijek privlači i intelektualno i seksualno.
Odlični smo zajedno, volim puno istih stvari, puno se smijemo, znaš ono kad se nešto ne izgovori a oboje se cerimo ko' blesavi.
On radi u sredini punoj prekrasnih žena. I ne mogu garantirati da je neka duga u pitanju ali nešto se promijenilo.
I dalje se vidimo, samo npr. svaki treći-četvrti dan a nekad je bilo najviše svaki drugi dan, čujemo se često, svakodnevno.
Vikende provodimo zajedno. Sad baš ne svaki. Seks je predobar, apsolutno najbolji partner ikada, i užitak i s njegove strane je primjetan.
Želim ga svake sekunde svakoga dana. A čim se vidimo i ja mogu vidjeti da i on mene želi.
Njegov stav, razmišljanja, ljubavničke sposobnosti su spoj svega što sam ikad mogla poželjeti.
Volim gledati filmove s njim, slušati muziku, kupovati s njim, kuhati.
Ali... ima ono nešto ali. Uvuklo se i na pitanje da li se nešto promijenilo, kaže da ne, ali osjećam nešto i ne mislim da griješim.
Ne želim ga izgubiti, možda samo treba malo zaiskriti ili začiniti našu vezu. Ne želim ga izgubiti jer bi to ostavilo rupu u mom životu i srcu koju nitko neće moći zakrpati.
Kako ga podsjetiti da sam još uvijek zanimljiva, strasna, pametna, uspješna žena?
Zna on to, ali pomozi mi oko onog - ali...
Hvala
Zaljubljena
Draga Zaljubljena,
Hvala ti na povjerenju, no imam i ja jedno - ali.
Ako sam dobro shvatila, vas dvoje ste u vezi 5 godina? (ako nisam, onda si ti u nekoj vezi a ovo ti je ljubavnik, oprosti ako griješim, ali polazim od gornje tvrdnje)
Dakle, vas dvoje ste u vezi 5 godina, veza s njegove strane kao da slabi, on to negira, seks ipak štima, ali ti se brineš oko budućnosti….
Prema nekim znanstvenicima, prirodno trajanje monogamne veze između dva homo sapiensa je oko 4 godine, tj. taman toliko da se ljudsko mladunče donekle odgoji da zna prepoznati otrovne bobice i opasne životinje, a poslije – kud koji, mili moji. Naša je civilizacija to donekle izmijenila, pa se eto danas 7. godina veze smatra kriznom. Eto, po toliko su trajala 3 braka moga oca, na primjer. Ali zato nas se sa svih strana bombardira idejom doživotne monogamije i vječne lude ljubavi….
Kao što znamo, ništa nije vječno, a ljubav ponajmanje. Ugledni psiholog, psihoanalitičar i sociolog Erich Fromm je uostalom rekao: 'Nema gotovo nijedne aktivnosti, ili pothvata, koji, kao ljubav, započinju tako velikim nadama i očekivanjima, a koji se ipak tako redovito izjalovljuju.'
Pitaš se treba li vašu vezu nečim začiniti…. iskreno, nemam pojma. Ali ne mislim da ti treba poluprozirni negliže ili tečaj striptiza.
Ono što mene zanima ima veze s onim ali na početku: A zašto vas dvoje naprosto ne biste probali – živjeti zajedno?
Mislim, meni se to čini kao jedini logičan korak.
Ne znam zašto to već niste učinili i jeste li ikada o tome razgovarali, ali mislim da je to još jedino što možda niste isprobali, a vjeruj mi – ako ste tako dobar spoj – moglo bi biti divno. Jer ovo što sada imate je nekakvo hodanje na studentskoj razini, ne vidim tu terena za daljnji razvoj bliskosti, duboke povezanosti i prijateljstva koje nastaje zajedničkim životom (zlobnici bi rekli i zajedničkim boravkom u rovu, kasarni, stranoj zemlji, izolaciji ili bilo kojoj iznimnoj situaciji.
Naravno, netko bi mogao reći da niti to nije dovoljno, jer bi sad tu još trebala uletjeti i djeca da stvar bude potpuna. Međutim, o tome ne mogu govoriti iz vlastitog iskustva, pa neću niti pokušavati.
Da sam na tvom mjestu, pokušala bih – naravno, ukoliko to uopće želiš – kako ameri kažu – 'dići stvar na sljedeći nivo'. Ne mora to biti brak, ako vam je ta ideja iz bilo kojeg razloga strana. Međutim, bez zajedničkog života, mislim da ta će veza vrlo vjerojatno osuđena na ubrzano razvodnjavanje.
Ne kažem naravno da se isto to ne može dogoditi i u braku ili nekakvoj sličnoj zajednici, svi znamo da može. I da, kada taj trenutak dođe više neće biti važno koliko ste oboje divni, strastveni ili uspješni. Ali mislim da biste bar trebali probati.
E sada – ako je to tehnički izvedivo (a on to ne želi) – onda se zapitaj zašto. Učini to i ako shvatiš da si ti ta koja ne želiš. Ipak više niste djeca. Vjerojatno barem podsvjesno znate zašto to niste već učinili. A jednom kad to osvijestiš, možda ta potencijalna rupa u srcu koje se toliko bojiš neće izgledati baš tako velika kao što ti se čini.
March 3, 2012
Adam i Eva
Draga Rujana,
Stara sam 57 godina i vjerujem da pretpostavljaš kako u tim godinama nema pitanja na koje ne znamo odgovor. Možda si ga ne želimo priznati.
Krenimo od početka.
Upoznala sam Adama prije pet mjeseci i kako odlučujem u tim stvarima prema svojim emocijama pustila sam ga u svoj život, možda prerano (mada mislim da u tim godinama nemamo previše vremena,pogotovo ako se desi ljubav) i upoznala sa svojom kćeri sa kojom sam veoma prisna.
Kćerka i on žive u istom gradu, naravno odvojeno, a ja na udaljenosti od 50km od njih u drugom. Imam svoj stan i materijalno sam neovisna.
On stalno govori da mu moram pružiti još malo vremena da si posloži materijalne stvari u životu, da mu dam vremena da kupi stan i da krenemo nas dvoje u život, jer sam mu bila na početku veze rekla da želim ozbiljnu, odgovornu i financijski sređenu osobu.
Živi kao podstanar, u garsonijeri, ima 66 godina. Kaže da novac nije problem, mada se njime ne razbacuje.
Kćerke mu žive u Njemačkoj, jedna sestra u gradu gdje i on, a ostale dvije sa obiteljima u drugim gradovima, kao i brat sa obitelji. Nije me upoznao ni sa kim od svoje obitelji, osim što sam se čula telefonom sa bratom i sestrom, kurtoazno, kratko. Povrijeđen mi je ego.
Kaže da me voli i na riječima sve to izgleda bajkovito, no ne osjećam rast veze na djelima.
Vidimo se dva puta mjesečno, kada on dolazi meni preko vikenda. Moji na poslu, susjedi i prijatelji znaju za njega, jer su me vidjeli s njim(mjesto je malo).
U životu je sve odluke donosio sam i to se osjeća.
Normalno bi mi bilo da smo otišli negdje na zajednički vikend, da zajedno planiramo gdje ćemo za vrijeme mog godišnjeg odmora koji se bliži, da odemo u kino ili kazalište (bili smo na jednom koncertu, na jednoj predstavi i jednoj kino predstavi i na nekoliko ručkova u restoranu).
Osjećam da ću puknuti. Ovaj status quo me izluđuje.
Volim ga, a nisam baš sigurna da je on osoba kakvu želim u svom životu.
Pomozi mi, jer imam osjećaj da ću eksplodirati i poslati ga k vragu. Jesam li u pravu što šizim?
Pozdrav.
Eva
Draga Eva,
Da rezimiram: Poznaješ ga 5 mjeseci, viđate se 2x mjesečno, to znači da ste se vidjeli 10, ajde neka bude 12 puta po dva dana. Od toga ste bili na 1 koncertu, 1 u kinu i 1 u kazalištu – što ispada da ste u recimo 24 dana koje ste proveli skupa, 3 večeri bili na 'kulturnjačkim' eventima – ako je vaš dragi još uvijek potentan, rekla bih da je to jedan fini prosjek. Mislim da sam sa svojim dragim inače bila možda 3 puta u godinu dana u kazalištu (ne njegovom krivnjom, meni kazalište baš ne leži) 10 puta u kinu, te 20 puta na koncertu – ne znam za ostale, ali mislim da nitko u vašim godinama ne ide van češće od jednom tjedno, a niti za moje vršnjake nisam baš sigurna….
Baš mi je nedavno jedna prijateljica rekla da svog muža već mjesecima moli da odu nekamo na vikend, ali 'njemu je baš lijepo doma', a na godišnji su otišli tek kada je ona dogovorila termin sa svojom firmom i rekla mu da ona ide, a on neka se smisli….
Nisu svi ljudi isti, niti svi rade sve na isti način, ali bitno je da međusobno iskomuniciraju što žele – ne znam jesi li ti njemu rekla da želiš nekamo zajedno na vikend, a osim toga, novci možda nisu problem ako nema posebnih izdataka, što bi jedan vikend u hotelu njemu možda bio…
Isto tako, tko zna ima li para za godišnji, a pogotovo ako si ga unaprijed isprepadala financijskom odgovornošću i ozbiljnošću.
Što se tiče porodice, ne znam zašto ti se žuri upoznati ih – to bih prepustila njemu, on ih poznaje u dušu i zna što, kada kako i da li….
Čuli ste se, kratko (što je u redu) i kurtoazno (što je super) – znači da znaju za tebe, da te ne skriva kao zmija noge i to bi ti za sada trebalo biti dovoljno.
Uostalom, tko kaže da je on s njima tako blizak kao što si ti sa svojom kćerkom?
Ponavljam, nismo svi jednaki. Ja svoje nove prijatelje odmah upoznam sa svim 'starima' i međusobno povežem, dok moj najbolji prijatelj pluta između nekoliko manjih društava koja međusobno znaju jedna za druga ali se nikada ne druže zajedno. Iskreno, nekada me to smetalo, ali sada smatram da je on odrasla osoba koja ima neke svoje razloge koje ja ne moram razumjeti, ali ih prihvaćam.
Sve u svemu, ne vidim razloga za povrijeđeni ego niti mislim da se može izmjeriti 'rast' veze u samo 24 dana!
Imam osjećaj da tebe vrijeme tjera naprijed, strah da ćeš nešto propustiti, bliži se šezdeseta, a njemu sedamdeseta, ali realno – baš bi zato trebala usporiti i uživati u svakom trenutku.
I da, mislim da šiziš bez veze.
Uostalom, vidiš što se onoj Evi desilo – em je ždernula s drveta spoznaje, em je još i Adama natjerala na to i na kraju ih eto, ispadoše iz raja jer se njoj previše žurilo I sad se mi tu batrgamo kako znamo i umijemo.
Ali naravno, ako ti smatraš da on nije savršen za tebe, znaš što ti je činiti.
…
Stara sam 57 godina i vjerujem da pretpostavljaš kako u tim godinama nema pitanja na koje ne znamo odgovor. Možda si ga ne želimo priznati.
Krenimo od početka.
Upoznala sam Adama prije pet mjeseci i kako odlučujem u tim stvarima prema svojim emocijama pustila sam ga u svoj život, možda prerano (mada mislim da u tim godinama nemamo previše vremena,pogotovo ako se desi ljubav) i upoznala sa svojom kćeri sa kojom sam veoma prisna.
Kćerka i on žive u istom gradu, naravno odvojeno, a ja na udaljenosti od 50km od njih u drugom. Imam svoj stan i materijalno sam neovisna.
On stalno govori da mu moram pružiti još malo vremena da si posloži materijalne stvari u životu, da mu dam vremena da kupi stan i da krenemo nas dvoje u život, jer sam mu bila na početku veze rekla da želim ozbiljnu, odgovornu i financijski sređenu osobu.
Živi kao podstanar, u garsonijeri, ima 66 godina. Kaže da novac nije problem, mada se njime ne razbacuje.
Kćerke mu žive u Njemačkoj, jedna sestra u gradu gdje i on, a ostale dvije sa obiteljima u drugim gradovima, kao i brat sa obitelji. Nije me upoznao ni sa kim od svoje obitelji, osim što sam se čula telefonom sa bratom i sestrom, kurtoazno, kratko. Povrijeđen mi je ego.
Kaže da me voli i na riječima sve to izgleda bajkovito, no ne osjećam rast veze na djelima.
Vidimo se dva puta mjesečno, kada on dolazi meni preko vikenda. Moji na poslu, susjedi i prijatelji znaju za njega, jer su me vidjeli s njim(mjesto je malo).
U životu je sve odluke donosio sam i to se osjeća.
Normalno bi mi bilo da smo otišli negdje na zajednički vikend, da zajedno planiramo gdje ćemo za vrijeme mog godišnjeg odmora koji se bliži, da odemo u kino ili kazalište (bili smo na jednom koncertu, na jednoj predstavi i jednoj kino predstavi i na nekoliko ručkova u restoranu).
Osjećam da ću puknuti. Ovaj status quo me izluđuje.
Volim ga, a nisam baš sigurna da je on osoba kakvu želim u svom životu.
Pomozi mi, jer imam osjećaj da ću eksplodirati i poslati ga k vragu. Jesam li u pravu što šizim?
Pozdrav.
Eva
Draga Eva,
Da rezimiram: Poznaješ ga 5 mjeseci, viđate se 2x mjesečno, to znači da ste se vidjeli 10, ajde neka bude 12 puta po dva dana. Od toga ste bili na 1 koncertu, 1 u kinu i 1 u kazalištu – što ispada da ste u recimo 24 dana koje ste proveli skupa, 3 večeri bili na 'kulturnjačkim' eventima – ako je vaš dragi još uvijek potentan, rekla bih da je to jedan fini prosjek. Mislim da sam sa svojim dragim inače bila možda 3 puta u godinu dana u kazalištu (ne njegovom krivnjom, meni kazalište baš ne leži) 10 puta u kinu, te 20 puta na koncertu – ne znam za ostale, ali mislim da nitko u vašim godinama ne ide van češće od jednom tjedno, a niti za moje vršnjake nisam baš sigurna….
Baš mi je nedavno jedna prijateljica rekla da svog muža već mjesecima moli da odu nekamo na vikend, ali 'njemu je baš lijepo doma', a na godišnji su otišli tek kada je ona dogovorila termin sa svojom firmom i rekla mu da ona ide, a on neka se smisli….
Nisu svi ljudi isti, niti svi rade sve na isti način, ali bitno je da međusobno iskomuniciraju što žele – ne znam jesi li ti njemu rekla da želiš nekamo zajedno na vikend, a osim toga, novci možda nisu problem ako nema posebnih izdataka, što bi jedan vikend u hotelu njemu možda bio…
Isto tako, tko zna ima li para za godišnji, a pogotovo ako si ga unaprijed isprepadala financijskom odgovornošću i ozbiljnošću.
Što se tiče porodice, ne znam zašto ti se žuri upoznati ih – to bih prepustila njemu, on ih poznaje u dušu i zna što, kada kako i da li….
Čuli ste se, kratko (što je u redu) i kurtoazno (što je super) – znači da znaju za tebe, da te ne skriva kao zmija noge i to bi ti za sada trebalo biti dovoljno.
Uostalom, tko kaže da je on s njima tako blizak kao što si ti sa svojom kćerkom?
Ponavljam, nismo svi jednaki. Ja svoje nove prijatelje odmah upoznam sa svim 'starima' i međusobno povežem, dok moj najbolji prijatelj pluta između nekoliko manjih društava koja međusobno znaju jedna za druga ali se nikada ne druže zajedno. Iskreno, nekada me to smetalo, ali sada smatram da je on odrasla osoba koja ima neke svoje razloge koje ja ne moram razumjeti, ali ih prihvaćam.
Sve u svemu, ne vidim razloga za povrijeđeni ego niti mislim da se može izmjeriti 'rast' veze u samo 24 dana!
Imam osjećaj da tebe vrijeme tjera naprijed, strah da ćeš nešto propustiti, bliži se šezdeseta, a njemu sedamdeseta, ali realno – baš bi zato trebala usporiti i uživati u svakom trenutku.
I da, mislim da šiziš bez veze.
Uostalom, vidiš što se onoj Evi desilo – em je ždernula s drveta spoznaje, em je još i Adama natjerala na to i na kraju ih eto, ispadoše iz raja jer se njoj previše žurilo I sad se mi tu batrgamo kako znamo i umijemo.
Ali naravno, ako ti smatraš da on nije savršen za tebe, znaš što ti je činiti.
…
February 25, 2012
Jesmo li normalni?
Nisam ziher od kud bi počel...nemam problem...il možda imam..?
ovak...
draga i ja...u braku smo...meni i njoj drugi brak, imamo svoju i zajedničku djecu, sva su s nama...preko nekoliko njih...razlika u godinama – skoro 10 (ne mislim na djecu)...bdw...ona mlađa - ja stariji...otprilike na pol puta od Tebe (dole-gore)...obrazovani...situirani kak-tak... ona svrši maltene kad se pogledamo... ne znam dal je opće moguće svršit na načine kak moja žena svršava ponekad... npr.: sjedne na veseljka i svrši u istoj sekundi... ljubim joj cice (sam dignem majicu), malo masiram (cice, naravno) - svrši... uspijemo uhvatit malo vremena nasamo... malo jače ljubljenje - svrši...sad probaj zamislit kak je to, kad se sexamo za praf... ne brojim, al ak svrši manje od tri puta... ponekad mislim da sam nekaj zajebal...
ja "špricnem" jednom...svršim nekoliko puta...(taj dio nikako da joj objasnim - ne vjeruje mi da muški mogu svršit i kad ne "špricnu"...) pričamo puno, kom kaj paše, ak smo u mogučnosti i napravimo...istina... ima još par stvari kaj bi htjeli probat...al nismo bili u priliki... još...
e sad di je problem...ili nije... jesmo li mi normalni???
jeli normalno da žena svrši za vrijeme jednog "kombiniranog" sexa (kombinirano = predigra + oralno + veseljko u tunelu) više od 5 puta...
jel' normalno da muž i žena podjednako puta počinju prvi...iniciraju sex...
našlo bi se možda još potpitanja kaj kod nas nije normalno...naime, brdo istraživanja (bedasto mi je sad stavljat linkove) tvrde da mi nismo normalni...tak nekaj je nemoguće i ne postoji...navodno...
istina ne smeta nam to...
al', kak je naslov bloga "sexomat", htel bi čut i Tvoje mišljenje...možda i pročitati koji komentar…
P.S.
Ne bih volio da smatraš ovo pismo ko zajebanciju...jer nije... ukoliko Ti je interesantno, a fali koje objašnjenje...imaš mail pa pitaj...
lp
godina zmaja
Pa dragi moj Zmaju,
Ja mislim da je itekako normalno i vrlo, vrlo lijepo!
Dapače, moje je iskustvo slično, osim onog s majicom i ljubljenjem – tako 'laka' ipak nisam. Zato samo nastavite, uživajte u životu i seksu, jer – nema jednog bez drugog.
Međutim, indikativno mi je i tužno da netko kome je tako lijepo ima potrebu pitati sebe i mene je li uopće normalan?!
Prvo i prvo, zar o tome ne razgovarate ili razgovaraš sa svojim prijateljima? Drugo, zašto bi se uopće zamarao time jeste li normalni? Mislim, ako sudiš po ljudima koji postavljaju pitanja na ovome blogu, naravno da si izuzetak – ovo je blog za ljude koji imaju probleme.
Naravno, razumijem ako si se imao potrebu malo pohvaliti, i to je za ljude, pogotovo što je naše društvo postalo prilično konzervativno…
K tome, frajere kao što si ti se na žalost ne smatra 'jebačima' – 'jebači' su oni koji špricaju naokolo u koga stignu, a ne oni koji su u stanju zadovoljiti vlastitu ženu na sto i jedan način. Ako takav i pokuša tako nešto reći svojim kompićima, pogotovo ako se ševi samo sa svojom ženom, gledati će ga u nevjerici!
Zapravo je tužno da ljudi tako reagiraju i dirljivo kako me uvjeravaš da se ne radi o zajebanciji. Možda bih, da nisam i sama slična, to i pomislila. Ali pretpostavljam isto tako, da nije tako bilo kada si bio mlađi, niti je tako bilo sa svima – neki puta se ljudi nađu i tada nastaje vatromet, a nekada nemaju sreće u životu…
Zbilja ne znam koja bi bila formula za takav seks – u mom je slučaju uz ljubav i privlačnost ključno – povjerenje. Osjećaj da se mogu posve prepustiti i da ne moram baš ništa razmišljati, nego samo osjećati.
Jednom kada se naučiš prepustiti drugome, to je tek pravi seks, na nekoj posve drugoj razini, nema veze s onom 'mehanikom', šljapkanjem mesa, scenarijima i udaranjem 'recki'. Ponekad mi se, dok se izležavam u postseksualnoj omaglici čini da bi svijet bio puno bolje mjesto da je svima u krevetu tako lijepo… ali nije nam tako 'kliknulo' od prve, meni su trebali mjeseci da se prepustim, a slobodno mogu reći da mi se čini da se ženama to dogodi na žalos, obično tek iza tridesete ili čak trideset pete i da to onda doista postaje – to.
Bilo bi zanimljivo znati što kažu stalni komentatori, kako to izgleda u njihovim životima? Nedavno sam čitala knjigu priča o seksu 'Začin mog života' nekolicine vrlo poznatih američkih spisateljica (Gail Collins, Anne Roiphe, Jessica Winter, Min Jin Lee, Karen Abbot, Eve Ensler, Liz Smith, Rebecca Walker) koju je uredila Erica Jong, autorica legendarnog autobiografskog erotskog (neki kažu i pornografskog) romana 'Strah od letenja' - preporučam je svima koji se pitaju jesu li normalni u seksu jer će im ubrzo postati jasno da u stvari ne postoji nešto što je 'normalno'. Dapače, postavlja se pitanje što je uopće seks? Mislim, stvarno, na osjećajnoj i intelektualnoj, ne na 'mesnoj' razini. Naš vodeći seksolog Dr. Aleksandar Štulhofer je objavio cijelu knjigu eseja koja se upravo tako zove – Što je za mene seks u kojoj i sam u neku ruku priznaje da mu definicija donekle – izmiče.
Eto, dakle – rado bih čula ostale komentatore i voljela bih da nam iznesu što je za njih seks!
A tebe i tvoju dragu lijepo pozdravljam i želim vam ono što i sebi – bezbrižne užitke do pod stare dane… i ne zaboravi, kažu kako je najvažniji seksualni organ upravo – mozak.
ovak...
draga i ja...u braku smo...meni i njoj drugi brak, imamo svoju i zajedničku djecu, sva su s nama...preko nekoliko njih...razlika u godinama – skoro 10 (ne mislim na djecu)...bdw...ona mlađa - ja stariji...otprilike na pol puta od Tebe (dole-gore)...obrazovani...situirani kak-tak... ona svrši maltene kad se pogledamo... ne znam dal je opće moguće svršit na načine kak moja žena svršava ponekad... npr.: sjedne na veseljka i svrši u istoj sekundi... ljubim joj cice (sam dignem majicu), malo masiram (cice, naravno) - svrši... uspijemo uhvatit malo vremena nasamo... malo jače ljubljenje - svrši...sad probaj zamislit kak je to, kad se sexamo za praf... ne brojim, al ak svrši manje od tri puta... ponekad mislim da sam nekaj zajebal...
ja "špricnem" jednom...svršim nekoliko puta...(taj dio nikako da joj objasnim - ne vjeruje mi da muški mogu svršit i kad ne "špricnu"...) pričamo puno, kom kaj paše, ak smo u mogučnosti i napravimo...istina... ima još par stvari kaj bi htjeli probat...al nismo bili u priliki... još...
e sad di je problem...ili nije... jesmo li mi normalni???
jeli normalno da žena svrši za vrijeme jednog "kombiniranog" sexa (kombinirano = predigra + oralno + veseljko u tunelu) više od 5 puta...
jel' normalno da muž i žena podjednako puta počinju prvi...iniciraju sex...
našlo bi se možda još potpitanja kaj kod nas nije normalno...naime, brdo istraživanja (bedasto mi je sad stavljat linkove) tvrde da mi nismo normalni...tak nekaj je nemoguće i ne postoji...navodno...
istina ne smeta nam to...
al', kak je naslov bloga "sexomat", htel bi čut i Tvoje mišljenje...možda i pročitati koji komentar…
P.S.
Ne bih volio da smatraš ovo pismo ko zajebanciju...jer nije... ukoliko Ti je interesantno, a fali koje objašnjenje...imaš mail pa pitaj...
lp
godina zmaja
Pa dragi moj Zmaju,
Ja mislim da je itekako normalno i vrlo, vrlo lijepo!
Dapače, moje je iskustvo slično, osim onog s majicom i ljubljenjem – tako 'laka' ipak nisam. Zato samo nastavite, uživajte u životu i seksu, jer – nema jednog bez drugog.
Međutim, indikativno mi je i tužno da netko kome je tako lijepo ima potrebu pitati sebe i mene je li uopće normalan?!
Prvo i prvo, zar o tome ne razgovarate ili razgovaraš sa svojim prijateljima? Drugo, zašto bi se uopće zamarao time jeste li normalni? Mislim, ako sudiš po ljudima koji postavljaju pitanja na ovome blogu, naravno da si izuzetak – ovo je blog za ljude koji imaju probleme.
Naravno, razumijem ako si se imao potrebu malo pohvaliti, i to je za ljude, pogotovo što je naše društvo postalo prilično konzervativno…
K tome, frajere kao što si ti se na žalost ne smatra 'jebačima' – 'jebači' su oni koji špricaju naokolo u koga stignu, a ne oni koji su u stanju zadovoljiti vlastitu ženu na sto i jedan način. Ako takav i pokuša tako nešto reći svojim kompićima, pogotovo ako se ševi samo sa svojom ženom, gledati će ga u nevjerici!
Zapravo je tužno da ljudi tako reagiraju i dirljivo kako me uvjeravaš da se ne radi o zajebanciji. Možda bih, da nisam i sama slična, to i pomislila. Ali pretpostavljam isto tako, da nije tako bilo kada si bio mlađi, niti je tako bilo sa svima – neki puta se ljudi nađu i tada nastaje vatromet, a nekada nemaju sreće u životu…
Zbilja ne znam koja bi bila formula za takav seks – u mom je slučaju uz ljubav i privlačnost ključno – povjerenje. Osjećaj da se mogu posve prepustiti i da ne moram baš ništa razmišljati, nego samo osjećati.
Jednom kada se naučiš prepustiti drugome, to je tek pravi seks, na nekoj posve drugoj razini, nema veze s onom 'mehanikom', šljapkanjem mesa, scenarijima i udaranjem 'recki'. Ponekad mi se, dok se izležavam u postseksualnoj omaglici čini da bi svijet bio puno bolje mjesto da je svima u krevetu tako lijepo… ali nije nam tako 'kliknulo' od prve, meni su trebali mjeseci da se prepustim, a slobodno mogu reći da mi se čini da se ženama to dogodi na žalos, obično tek iza tridesete ili čak trideset pete i da to onda doista postaje – to.
Bilo bi zanimljivo znati što kažu stalni komentatori, kako to izgleda u njihovim životima? Nedavno sam čitala knjigu priča o seksu 'Začin mog života' nekolicine vrlo poznatih američkih spisateljica (Gail Collins, Anne Roiphe, Jessica Winter, Min Jin Lee, Karen Abbot, Eve Ensler, Liz Smith, Rebecca Walker) koju je uredila Erica Jong, autorica legendarnog autobiografskog erotskog (neki kažu i pornografskog) romana 'Strah od letenja' - preporučam je svima koji se pitaju jesu li normalni u seksu jer će im ubrzo postati jasno da u stvari ne postoji nešto što je 'normalno'. Dapače, postavlja se pitanje što je uopće seks? Mislim, stvarno, na osjećajnoj i intelektualnoj, ne na 'mesnoj' razini. Naš vodeći seksolog Dr. Aleksandar Štulhofer je objavio cijelu knjigu eseja koja se upravo tako zove – Što je za mene seks u kojoj i sam u neku ruku priznaje da mu definicija donekle – izmiče.
Eto, dakle – rado bih čula ostale komentatore i voljela bih da nam iznesu što je za njih seks!
A tebe i tvoju dragu lijepo pozdravljam i želim vam ono što i sebi – bezbrižne užitke do pod stare dane… i ne zaboravi, kažu kako je najvažniji seksualni organ upravo – mozak.
February 18, 2012
Ljubav je na selu
Pozdrav Rujana,
Pročitao sam par Vaših odgovora na pitanja o problemima u vezama. Imam 23 godine i nemam djevojku. Mislim da problem nije toliko u mome izgledu nego u mojem stavu i načinu na koji prilazim curama.
Bez zadrške i kapi alkohola mogu prići djevojci koja mi se sviđa, dobijem od njih i broj telefona, čak mi se neke od njih i same jave i to je OK. Na to se ne žalim. Sad slijedi onaj dio priče s ALI. Nakon 2-3 spoja, kažem im da mi se sviđaju, da su mi simpatične i da bi volio s njima imati više od samog viđanja i spojeva. Tu počinju moji problemi, niti jedna nakon toga ne želi biti sa mnom, kažu žele prijateljstvo, činim im se kao draga i dobra osoba, dobar prijatelj. S nekima od njih više ne pričam, baš zbog toga, rekao sam im nikad neću biti prijatelj da želim vezu. Svaka nađe nekakav izgovor tipa: 'zašto prijateljstvo koje imamo kvariti vezom, nisam ti ja za vezu, nećeš se usrećiti sa mnom, upravo imam nekoga s kim se dulje vrijeme viđam i mislim da ću s njime početi nešto...'. Uglavnom sve završava onim: ALI možemo biti prijatelji! Po mom mišljenju to su gluposti.
Imam par prijatelja i prijateljica kojima se ovako što ne usudim reći. Na curama kao i svi prvo gledam izgled, mislim ne mora ona biti najljepša ali bitno je da mi se svidi. Što se tiče osobnosti volim da je vrckava, da se zna smijati mojim šalama i ja njenim, da me razumije, da joj se mogu pojadati kad me nešta pati. Ima jedna djevojka s kojom se nalazim, ima 21 godinu i razumijemo se i sve 5, ali ne osjećam kao da je to ono nešto. Sviđa mi se ali se ne mogu zamisliti s njom, jednostavno nema kemije, nemamo o čemu pričati. Sve je to usiljeno i platonski.
Po mojem mišljenju mislim da me uništio gadan prekid tinejdžerske veze s mojom bivšom djevojkom. Imao sam tek 19 godina, prekinuli smo te je ona nakon 2 dana otišla drugom, kao da se ništa nije dogodilo, sada je udana žena i ima dijete.
Možda je još volim, možda je u tome problem, možda tražim neku sličnu njoj? Uglavnom, nakon te veze sam u periodu od 3 godine imao 2 kraće, svaka otprilike po 2-3 mjeseca. Većinom djevojke sa mnom pristanu samo na avanture i jednonoćne veze. Što ja imam od toga? Za mjesec – dva završavam fakultet i vraćam se iz grada na selo, onda je tek neću naći. Izlazim redovno, svuda me se može vidjeti. Od crkve, trga, ulice, trgovine, grada, kupovnog centra ali nikako da se dogodi da upoznam pravu.
Moju 'ispovijed' ako želite objavite, možda mi se javi neka pametna i draga, simpatična cura. Toliko od mene. Unaprijed hvala.
J.
Dragi J.,
Stani, kud si navro. Polako. Glavno da nije suša.
Pogotovo ako nemaš problema s upoznavanjem. Doduše, moram priznati da se s ovakvim problemom uglavnom javljaju žene, a ne frajeri – još nisam čula da se neki mladi dečko želi da žene žele s njim samo avanturu na jednu noć, ali eto, sto ljudi – sto ćudi.
Naravno, razumijem da si ti zapravo pod pritiskom jer ti je očito jasno da možda nećeš imati toliki izbor slobodnih djevojaka kada se vratiš kući, pa si možda zbog toga previše navalentan što djevojke odbija. Osim toga, vjerujem da cure tvojih godina, pogotovo u velikim gradovima – možda i ne žude za udajom. Barem ne još.
Ali u posljednje dvije godine imao si dvije kraće veze i očito nekoliko avantura – vjeruj mi, nije to loš prosjek. Statistički gledano, što više žena upoznaš, šanse su ti veće, ali moraš se opustiti. Počeo si na sve gledati kroz tu prizmu ženidbe – pa čak i o tvojoj fatalnoj ljubavi ne znamo ništa više od toga da je izgleda tek postala fatalna samo zato jer je nakon 2 dana prohodala s drugim, udala se i rodila djecu…dakle, propustio si zadržati dobar ženidbeni materijal.
Bilo bi zanimljivo znati zašto.
A još bi zanimljivije bilo saznati zašto imaš platonsku vezu sa ženom s kojom nemaš što pričati? Pa što, zaboga, radite? Kartate?
Da te podsjetim, pojam platonska veza u današnjem kolokvijalnom jeziku označava 'čistu' ljubav između dvoje ljudi -onu koja ne samo što uključuje nikakav seksualni dodir, nego ne postoji niti potreba za to. U originalnom smislu, taj se naziv odnosi na istospolnu ljubavnu vezu. Ali pustimo to.
Bilo kako bilo, uvijek će biti žena koje će htjeti tebe a ti nećeš htjeti njih i žena koje ćeš ti htjeti a one neće htjeti tebe – 'Možemo biti prijatelji' je univerzalna, priznajem – odvratna fraza kojom uglavnom mi žene odbijamo frajere koji su nam simpatični i u redu su ljudi pa ih, kao, ne bismo htjele povrijediti direktnim i grubim odbijanjem. U prijevodu to zapravo znači – NE. ALI je tu zato jer nam je neugodno nekog O.K. tipa koji nam se ipak ne sviđa dovoljno za vezu, otkantati istim riječima kao nekog pijanog neotesanca koji se bezobrazno uvaljuje na šanku dok mu ljepljivi pipci šaraju kamo nikako ne želimo…
Neka ti to ipak bude mali kompliment, očito nisi kreten, samo se ponašaš kao očajnik ;) Duboko diši, opusti se, imaš samo 23 godine. Ima vremena. Izlazi s prijateljima, zabavljaj se. To što ćeš se uskoro vratiti u rodno mjesto ne znači da su ti sve prilike za upoznavanje propale. Unatoč vremenskim prilikama, ne živiš u golemoj zemlji u kojoj se prometuje karavanima deva kroz pustinju. Imamo pristojnu mrežu autocesta, nisu baš najjeftinije, a ponekad ih iznenadi i snijeg po zimi, ali vjerujem da se ipak nećeš baš naći potpuno odrezan od svijeta. Uostalom, tu je stari, dobri internet. A ako baš sve zapne, upiši poslijediplomski, pa ćeš dobiti malo na vremenu ;)
K vragu i Bologna, baš mi vas je žao. Moja je generacija bila daleko sretnije – em nismo ništa plaćali, em smo mogli rastezati studij ne bi li se posvetili nekim…akhm….drugim naukama. A sad? 'Birth, school, work, death'. Izem ti kapitalizam.
p.s. Udavače, navalite! Ljubav je na selu.
Pročitao sam par Vaših odgovora na pitanja o problemima u vezama. Imam 23 godine i nemam djevojku. Mislim da problem nije toliko u mome izgledu nego u mojem stavu i načinu na koji prilazim curama.
Bez zadrške i kapi alkohola mogu prići djevojci koja mi se sviđa, dobijem od njih i broj telefona, čak mi se neke od njih i same jave i to je OK. Na to se ne žalim. Sad slijedi onaj dio priče s ALI. Nakon 2-3 spoja, kažem im da mi se sviđaju, da su mi simpatične i da bi volio s njima imati više od samog viđanja i spojeva. Tu počinju moji problemi, niti jedna nakon toga ne želi biti sa mnom, kažu žele prijateljstvo, činim im se kao draga i dobra osoba, dobar prijatelj. S nekima od njih više ne pričam, baš zbog toga, rekao sam im nikad neću biti prijatelj da želim vezu. Svaka nađe nekakav izgovor tipa: 'zašto prijateljstvo koje imamo kvariti vezom, nisam ti ja za vezu, nećeš se usrećiti sa mnom, upravo imam nekoga s kim se dulje vrijeme viđam i mislim da ću s njime početi nešto...'. Uglavnom sve završava onim: ALI možemo biti prijatelji! Po mom mišljenju to su gluposti.
Imam par prijatelja i prijateljica kojima se ovako što ne usudim reći. Na curama kao i svi prvo gledam izgled, mislim ne mora ona biti najljepša ali bitno je da mi se svidi. Što se tiče osobnosti volim da je vrckava, da se zna smijati mojim šalama i ja njenim, da me razumije, da joj se mogu pojadati kad me nešta pati. Ima jedna djevojka s kojom se nalazim, ima 21 godinu i razumijemo se i sve 5, ali ne osjećam kao da je to ono nešto. Sviđa mi se ali se ne mogu zamisliti s njom, jednostavno nema kemije, nemamo o čemu pričati. Sve je to usiljeno i platonski.
Po mojem mišljenju mislim da me uništio gadan prekid tinejdžerske veze s mojom bivšom djevojkom. Imao sam tek 19 godina, prekinuli smo te je ona nakon 2 dana otišla drugom, kao da se ništa nije dogodilo, sada je udana žena i ima dijete.
Možda je još volim, možda je u tome problem, možda tražim neku sličnu njoj? Uglavnom, nakon te veze sam u periodu od 3 godine imao 2 kraće, svaka otprilike po 2-3 mjeseca. Većinom djevojke sa mnom pristanu samo na avanture i jednonoćne veze. Što ja imam od toga? Za mjesec – dva završavam fakultet i vraćam se iz grada na selo, onda je tek neću naći. Izlazim redovno, svuda me se može vidjeti. Od crkve, trga, ulice, trgovine, grada, kupovnog centra ali nikako da se dogodi da upoznam pravu.
Moju 'ispovijed' ako želite objavite, možda mi se javi neka pametna i draga, simpatična cura. Toliko od mene. Unaprijed hvala.
J.
Dragi J.,
Stani, kud si navro. Polako. Glavno da nije suša.
Pogotovo ako nemaš problema s upoznavanjem. Doduše, moram priznati da se s ovakvim problemom uglavnom javljaju žene, a ne frajeri – još nisam čula da se neki mladi dečko želi da žene žele s njim samo avanturu na jednu noć, ali eto, sto ljudi – sto ćudi.
Naravno, razumijem da si ti zapravo pod pritiskom jer ti je očito jasno da možda nećeš imati toliki izbor slobodnih djevojaka kada se vratiš kući, pa si možda zbog toga previše navalentan što djevojke odbija. Osim toga, vjerujem da cure tvojih godina, pogotovo u velikim gradovima – možda i ne žude za udajom. Barem ne još.
Ali u posljednje dvije godine imao si dvije kraće veze i očito nekoliko avantura – vjeruj mi, nije to loš prosjek. Statistički gledano, što više žena upoznaš, šanse su ti veće, ali moraš se opustiti. Počeo si na sve gledati kroz tu prizmu ženidbe – pa čak i o tvojoj fatalnoj ljubavi ne znamo ništa više od toga da je izgleda tek postala fatalna samo zato jer je nakon 2 dana prohodala s drugim, udala se i rodila djecu…dakle, propustio si zadržati dobar ženidbeni materijal.
Bilo bi zanimljivo znati zašto.
A još bi zanimljivije bilo saznati zašto imaš platonsku vezu sa ženom s kojom nemaš što pričati? Pa što, zaboga, radite? Kartate?
Da te podsjetim, pojam platonska veza u današnjem kolokvijalnom jeziku označava 'čistu' ljubav između dvoje ljudi -onu koja ne samo što uključuje nikakav seksualni dodir, nego ne postoji niti potreba za to. U originalnom smislu, taj se naziv odnosi na istospolnu ljubavnu vezu. Ali pustimo to.
Bilo kako bilo, uvijek će biti žena koje će htjeti tebe a ti nećeš htjeti njih i žena koje ćeš ti htjeti a one neće htjeti tebe – 'Možemo biti prijatelji' je univerzalna, priznajem – odvratna fraza kojom uglavnom mi žene odbijamo frajere koji su nam simpatični i u redu su ljudi pa ih, kao, ne bismo htjele povrijediti direktnim i grubim odbijanjem. U prijevodu to zapravo znači – NE. ALI je tu zato jer nam je neugodno nekog O.K. tipa koji nam se ipak ne sviđa dovoljno za vezu, otkantati istim riječima kao nekog pijanog neotesanca koji se bezobrazno uvaljuje na šanku dok mu ljepljivi pipci šaraju kamo nikako ne želimo…
Neka ti to ipak bude mali kompliment, očito nisi kreten, samo se ponašaš kao očajnik ;) Duboko diši, opusti se, imaš samo 23 godine. Ima vremena. Izlazi s prijateljima, zabavljaj se. To što ćeš se uskoro vratiti u rodno mjesto ne znači da su ti sve prilike za upoznavanje propale. Unatoč vremenskim prilikama, ne živiš u golemoj zemlji u kojoj se prometuje karavanima deva kroz pustinju. Imamo pristojnu mrežu autocesta, nisu baš najjeftinije, a ponekad ih iznenadi i snijeg po zimi, ali vjerujem da se ipak nećeš baš naći potpuno odrezan od svijeta. Uostalom, tu je stari, dobri internet. A ako baš sve zapne, upiši poslijediplomski, pa ćeš dobiti malo na vremenu ;)
K vragu i Bologna, baš mi vas je žao. Moja je generacija bila daleko sretnije – em nismo ništa plaćali, em smo mogli rastezati studij ne bi li se posvetili nekim…akhm….drugim naukama. A sad? 'Birth, school, work, death'. Izem ti kapitalizam.
p.s. Udavače, navalite! Ljubav je na selu.
February 11, 2012
Igračica i gutač žena
Bok Rujana!
Jako mi se sviđa tvoj blog i moram te pitati za savjet iako mislim da ćeš me opako opaliti u odgovoru.
Ispala sam naivna, ali potpuno. I sada ga želim barem malo šutnuti nogom u rit ali nemam dovoljno iskustva niti znanja kako to napraviti.
Pustila sam da me zavede jedan ženskaroš, gutač žena. Naravno, to nisam znala tada, otkrila sam kad sam već bila 'stara vijest'.
15 godina sam u braku, 20 s mužem. Nažalost, ne možemo imati djecu. Svaki brak ima uspone i padove i ovaj me predator skužio u lošijoj fazi.
Upoznali smo se preko posla, komunikacija s njim je bila dio mojih dnevnih zadataka. Uvijek je bilo laganog flerta s njegove strane, ali nije niti prvi niti zadnji, uvijek misle da ako laskaju - bolje će proći.
Promijenila sam posao, on je još uvijek morao nazivati zbog posla (nisam sa starom firmom napravila rez, neke sam poslove još dovršavala pa tako pristala i odraditi sve do kraja).
Tijekom jednog lošeg dana, iskamčio je od mene neki privatni podatak, uvidio pukotinu i kroz nju počeo crpiti informacije o mom životu i polako se u njega uvlačiti.
Slušao je, bio savršen sugovornik, pun savjeta, ma divota. Sve dio njegovog plana. Bila sam u paukovoj mreži a nisam ni skužila.
Dogodio se i seks, trajalo je šest mjeseci i onda je počeo zvati svaki treći dan (u fazi do kreveta je to bilo 10 puta na dan, svaki put nešto poslovno pa se u to uplelo i privatno).
Nakon tri mjeseca seksualne veze možda 5-6 puta na dan. Pa 2-3 puta. Pa svaki drugi dan. Već vidiš uzorak i trend....
Kriva sam. Grize me savjest zbog muža. Bijesna na sebe.
Ali želim da ga barem malo zaboli.
Što napraviti? Ne javim se na telefon tri dana, on nazove na poslovni na koji se moram javiti i pravi se kao da se ništa nije dogodilo.
Kako napraviti obrat kao u filmu? Kako da ja njega napucam?? Da ne budem još jedna u nizu ostavljenih žena.
Zvijer
Draga Zvijeri,
Jedini obrat koji se tu nazire 'kak' na filmu' je ona scena iz Fatalne privlačnosti s Glenn Close koja glumi poremećenu ljubavnicu koja skuha porodičnog kućnog ljubimca, zeku….i to zbog gadnog Michaela Douglasa, molim te.
Međutim, ti već jesi ostavljena žena, odnosno – to nikada i nije bila veza, zato se nemoj niti zanositi nekom osvetom jerbo je taj tip, sudeći po tvom opisu – Igrač koji vjerojatno misli već tri koraka ispred bilo čega što bi ti mogla napraviti. Dakle, neće se dati ponovo zavesti pa odbaciti, ako si to imala na umu. Uostalom, ta je ideja tako bolesno nezrela da otprilike zaslužuješ biti bačena u ralje Moralki da te samelje!
Igrala si Igru, izgubila si, sad barem sačuvaj svoje dostojanstvo. I nemoj plakati zbog grižnje savijesti oko muža, jer te očito nije baš ludo grizla dok je afera bila u punom jeku, nego ti je sada došlo iz dupeta u glavu da postoje i drugi ljudi osim tebe, tebe i tebe, pa si osjetila valjda neku sućutnu tugicu prema svom zakonitom. A to što nemate djece nije i ne može biti argument za tvoju nezrelost i sebičnost, pa mi nemoj to niti povlačiti kao argument. Odnosno – ne znam zašto si to uopće navela – kao dokaz da nisi baš tako grozna? Jer da ih imaš bi, kao, pazila što radiš? Ili ne bi imala bračnih problema? Vraga ne bi. Imala bi možda samo neku drugu vrstu problema – neispavanost, svađe oko odgoja djece ili naprosto – kroničan nedostatak vremena za intimnost. Ali pustimo sad to – uostalom, već je samo iz ovog bloga jasno da djeca ne igraju nikakvu ulogu u prevari – ljudi varaju ili ne varaju – ili ne varaju dok ne prevare.
Kužim ja da si imala loš period, tip je nanjušio krv i odigrao Igru, ali si i ti u tome sudjelovala, nije da nisi. I to, sudeći po želji za osvetom – prilično oduševljeno. Odnosno, zaljubila si se u svoju sliku u njegovim očima. A sada je više nema i ostalo je samo ogledalo koje kaže da si izigrana.
Bilo bi dobro kada bi iz cijele ove priče, nešto i naučila. Na primjer, što zapravo želiš od života? Meni se čini da moraš razmisliti što ti u životu fali. Za početak bi bilo dobro da ne lažeš niti sebe, niti ljude oko sebe.
I na kraju, nauči dostojanstveno gubiti.
p.s. nema ničega što mrzim više od sintagme 'desio se seks' – kaj, hodala si po zaleđenoj cesti pokraj njega, spotakla se i nasadila se na njegov topli ud? Desi se moždani udar, a ne seks. Za seks je, za razliku od moždanog, potrebno dvoje. Osim u slučajevima kada ljudi dobiju moždani tijekom masturbacije. Što i nije tako loš odlazak.
Osobno ne bih imala ništa protiv.
Jako mi se sviđa tvoj blog i moram te pitati za savjet iako mislim da ćeš me opako opaliti u odgovoru.
Ispala sam naivna, ali potpuno. I sada ga želim barem malo šutnuti nogom u rit ali nemam dovoljno iskustva niti znanja kako to napraviti.
Pustila sam da me zavede jedan ženskaroš, gutač žena. Naravno, to nisam znala tada, otkrila sam kad sam već bila 'stara vijest'.
15 godina sam u braku, 20 s mužem. Nažalost, ne možemo imati djecu. Svaki brak ima uspone i padove i ovaj me predator skužio u lošijoj fazi.
Upoznali smo se preko posla, komunikacija s njim je bila dio mojih dnevnih zadataka. Uvijek je bilo laganog flerta s njegove strane, ali nije niti prvi niti zadnji, uvijek misle da ako laskaju - bolje će proći.
Promijenila sam posao, on je još uvijek morao nazivati zbog posla (nisam sa starom firmom napravila rez, neke sam poslove još dovršavala pa tako pristala i odraditi sve do kraja).
Tijekom jednog lošeg dana, iskamčio je od mene neki privatni podatak, uvidio pukotinu i kroz nju počeo crpiti informacije o mom životu i polako se u njega uvlačiti.
Slušao je, bio savršen sugovornik, pun savjeta, ma divota. Sve dio njegovog plana. Bila sam u paukovoj mreži a nisam ni skužila.
Dogodio se i seks, trajalo je šest mjeseci i onda je počeo zvati svaki treći dan (u fazi do kreveta je to bilo 10 puta na dan, svaki put nešto poslovno pa se u to uplelo i privatno).
Nakon tri mjeseca seksualne veze možda 5-6 puta na dan. Pa 2-3 puta. Pa svaki drugi dan. Već vidiš uzorak i trend....
Kriva sam. Grize me savjest zbog muža. Bijesna na sebe.
Ali želim da ga barem malo zaboli.
Što napraviti? Ne javim se na telefon tri dana, on nazove na poslovni na koji se moram javiti i pravi se kao da se ništa nije dogodilo.
Kako napraviti obrat kao u filmu? Kako da ja njega napucam?? Da ne budem još jedna u nizu ostavljenih žena.
Zvijer
Draga Zvijeri,
Jedini obrat koji se tu nazire 'kak' na filmu' je ona scena iz Fatalne privlačnosti s Glenn Close koja glumi poremećenu ljubavnicu koja skuha porodičnog kućnog ljubimca, zeku….i to zbog gadnog Michaela Douglasa, molim te.
Međutim, ti već jesi ostavljena žena, odnosno – to nikada i nije bila veza, zato se nemoj niti zanositi nekom osvetom jerbo je taj tip, sudeći po tvom opisu – Igrač koji vjerojatno misli već tri koraka ispred bilo čega što bi ti mogla napraviti. Dakle, neće se dati ponovo zavesti pa odbaciti, ako si to imala na umu. Uostalom, ta je ideja tako bolesno nezrela da otprilike zaslužuješ biti bačena u ralje Moralki da te samelje!
Igrala si Igru, izgubila si, sad barem sačuvaj svoje dostojanstvo. I nemoj plakati zbog grižnje savijesti oko muža, jer te očito nije baš ludo grizla dok je afera bila u punom jeku, nego ti je sada došlo iz dupeta u glavu da postoje i drugi ljudi osim tebe, tebe i tebe, pa si osjetila valjda neku sućutnu tugicu prema svom zakonitom. A to što nemate djece nije i ne može biti argument za tvoju nezrelost i sebičnost, pa mi nemoj to niti povlačiti kao argument. Odnosno – ne znam zašto si to uopće navela – kao dokaz da nisi baš tako grozna? Jer da ih imaš bi, kao, pazila što radiš? Ili ne bi imala bračnih problema? Vraga ne bi. Imala bi možda samo neku drugu vrstu problema – neispavanost, svađe oko odgoja djece ili naprosto – kroničan nedostatak vremena za intimnost. Ali pustimo sad to – uostalom, već je samo iz ovog bloga jasno da djeca ne igraju nikakvu ulogu u prevari – ljudi varaju ili ne varaju – ili ne varaju dok ne prevare.
Kužim ja da si imala loš period, tip je nanjušio krv i odigrao Igru, ali si i ti u tome sudjelovala, nije da nisi. I to, sudeći po želji za osvetom – prilično oduševljeno. Odnosno, zaljubila si se u svoju sliku u njegovim očima. A sada je više nema i ostalo je samo ogledalo koje kaže da si izigrana.
Bilo bi dobro kada bi iz cijele ove priče, nešto i naučila. Na primjer, što zapravo želiš od života? Meni se čini da moraš razmisliti što ti u životu fali. Za početak bi bilo dobro da ne lažeš niti sebe, niti ljude oko sebe.
I na kraju, nauči dostojanstveno gubiti.
p.s. nema ničega što mrzim više od sintagme 'desio se seks' – kaj, hodala si po zaleđenoj cesti pokraj njega, spotakla se i nasadila se na njegov topli ud? Desi se moždani udar, a ne seks. Za seks je, za razliku od moždanog, potrebno dvoje. Osim u slučajevima kada ljudi dobiju moždani tijekom masturbacije. Što i nije tako loš odlazak.
Osobno ne bih imala ništa protiv.
February 4, 2012
Jealous Guy
Draga Rujana,
u jednom tvom komentaru sam pročitala da si imala problema s ljubomorom, koja se dešavala s tvoje strane, ako sam dobro shvatila, pa se nadam da bi mogla savjetom iz vlastitog iskustva meni pomoći.
Uglavnom, u vezi sam pet godina, to je moja prva prava ozbiljna veza, a isto tako i mojem dečku koji mi je i prvi dečko s kojim sam spavala. Ja njemu nisam prva jer prije ulaska u vezu moglo bi se reći da je bio "latin lover". Cure su jednostavno "plazile" za njim. Što se tiče njegovog seksualnog iskustva, moglo bi se reći da je tu bilo jako puno cura ali svodilo se u 95% slučajeva na oralni seks i to na način da su cure njega zadovoljavale, on njih ne.
Što se tiče našeg odnosa sve je savršeno, uključujući i seks, osim njegove ljubomore. Nikad do sada nismo prekidali čak niti na jedan dan iako su u posljednje tri godine svađe česte i to uvijek iz istog razloga - kad jednostavno puknem zbog njegove ljubomore, koja se ponekad javlja češće a ponekad rijetko. Uglavnom, ja mu povod za ljubomoru ne dajem. Povod za ljubomoru sam mu davala u početku veze ali samo vjerojatno iz vlastitog kompleksa i straha da je bolji od mene i da može imati koju hoće.
Uglavnom, on svaku moju riječ i pokret pamti i predbacuje mi. Kad ga "uhvate" ti trenuci slijede pitanja poput; "koga si srela", "koga si gledala", "kome se nabacivala", "na poslu ćeš me prevariti", "tebi je stalo do nekog (izvuče nekog od prije sto godina iako mi je on prvi)", izokretanja mojih riječi i sl., uz to još slijede uvrede i poniženja, na što i ja njega nerijetko uvrijedim riječima da terorizira, nanosi zlo i sl….To traje dan-dva a nakon toga zatišje pred ponovnu buru. Inače, u kasnim 20-im godinama sam, on je od mene mlađi 2 godine.
Ja to par godina već trpim jer se neizmjerno volimo i to je stvarno jedna velika ljubav, i znam da i on zbog toga pati ali jednostavno ne znam kako mu pomoći - i sebi i njemu. Inače, od samog početka veze planiramo zajedničku budućnost, odnosno brak i djecu. To do sada nije realizirano isključivo zbog stambenog pitanja i financijske situacije a u planu je za iduću godinu. Možda sam i sama kriva jer sam mu dopuštala da provocira, a ja da se neprestano objašnjavam. Često dan zna biti u potpunosti savršen dok on u jednom trenutku nešto ne izvuče protiv mene i počne doslovno izmišljati priču.
Uz to, nikad me nije iznevjerio u nekome drugom smislu. Stavio me je ispred svega i ispred prijatelja koji su mu nekad bili svetinja, a isto je tako i s moje strane. Znam da u koje god krize upadnemo, nećemo prekinuti jer naša obostrana ljubav jača je od svega, i zbog toga se iskreno nadam da i za ovo postoji lijek.
Molim te, daj mi savjet kako bih olakšala život i sebi i njemu.
Zahvalna
Draga Z.,
Ovo je pitanje poprilično nezahvalno za odgovarati, jer svaki je slučaj poseban….
Ali prvo što mi je upalo u oči je to što se po tvom pismu ne da zaključiti da si mu ti rekla da te to smeta?! I to ne u jeku svađe, nego u smirenom i ozbiljnom razgovoru – mislim, ako ste se već dogovorili da ćete imati brak i djecu, pretpostavljam da razgovarate o svojoj vezi. Međutim, ovdje ti tražiš pomoć za njega, a pravo je pitanje – želi li on sebi uopće pomoći? Je li svjestan da te terorizira? I – zašto to radi?
Naime, bilo bi jako važno da on shvati da ima problem i da ga sam pokuša riješiti i to tako da dokuči što je to što ga muči – jer očito nije problem u tebi, nego u njemu.
Na primjer, meni njegova seksualna prošlost zvuči prilično sumnjivo. Pogotovo što je mlađi od tebe. Mislim, možda je mladost proveo na tulumima na kojima se stalno igralo "kameno lice", što ja znam, ali još u životu nisam čula da se netko proglašava "latin loverom", a da mu je 95% seksualnih iskustava – oralni seks. I to jednostrani. Hmmmm.
Moje je skromno osobno mišljenje da tvoj dečko zapravo uopće nije tako iskusan, što je pokušao zamaskirati tim lovačkim pričama, pa samim time nema neko samopouzdanje kao ljubavnik i boji se da bi se ti mogla s vremenom priupitati kakav bi bio seks sa nekim drugim…
Ne pišeš ništa o tome čime se bavi, ima li posao, kakav je inače kao osoba…to što se vi jako, jako volite i nećete nikada prekinuti zvuči poprilično kao da se držite jedno drugoga kao pijan plota – kažeš da su mu prijatelji prije bili svetinja, a sada više nisu? To malo zvuči kao da on opsesivno visi na tebi u svakom smislu i to neće samo tako prestati.
Frajer bi trebao steći samopouzdanje, vjeru u sebe kao muškarca i postati svjestan da nikoga nikada ne možeš zauvijek vezati za sebe. Samo se možeš vraški truditi da budeš najbolja osoba što možeš biti, jer je to jedino u životu što možeš kontrolirati. A ovo što on tebi radi znači da ničega nije svjestan. Samim time, ne može mu nitko pomoći, barem ne izvana.
Posjedni ga i reci mu da ti tako više ne možeš živjeti i da razmisli malo zašto je zapravo tako ljubomoran.
Ako shvati o čemu pričaš, ili još bolje – prizna da je nesretan zato što se tako ponaša i zamoli te da mu pomogneš da se promijeni, oboružaj se gomilom strpljenja. Ako ga stvarno voliš, to ima smisla.
Ali ako i dalje tvrdi da to nema veze s njim nego s tobom, bojim se da možeš baciti svoje planove za iduću godinu u vjetar. Naime, ako on već sada trabunja o tome kako ćeš ga prevariti na poslu, zamisli što će biti kada budeš imala malu djecu pa ćeš biti prisiljena provoditi većinu vremena kući – nakon toga ti tek neće dati da se vratiš na posao.
Imala sam jednu prijateljicu koja je doživjela takvu sudbinu pa se morala retrogradno obračunavati sa njegovom ljubomorom – brak nije uspio.
A sada dolazimo na još jedan mogući razlog za ljubomoru – ljudi neki puta projiciraju svoje ponašanje u druge ljude, pa tako, recimo – oni koji varaju (ili bi to željeli) strahuju da ne budu prevareni. Ne kažem da je tako, ali ne škodi znati….
Puno sreće u borbi protiv moje stare (ne)prijateljice Ljubomore. Poruči joj da mi niti najmanje ne nedostaje.
u jednom tvom komentaru sam pročitala da si imala problema s ljubomorom, koja se dešavala s tvoje strane, ako sam dobro shvatila, pa se nadam da bi mogla savjetom iz vlastitog iskustva meni pomoći.
Uglavnom, u vezi sam pet godina, to je moja prva prava ozbiljna veza, a isto tako i mojem dečku koji mi je i prvi dečko s kojim sam spavala. Ja njemu nisam prva jer prije ulaska u vezu moglo bi se reći da je bio "latin lover". Cure su jednostavno "plazile" za njim. Što se tiče njegovog seksualnog iskustva, moglo bi se reći da je tu bilo jako puno cura ali svodilo se u 95% slučajeva na oralni seks i to na način da su cure njega zadovoljavale, on njih ne.
Što se tiče našeg odnosa sve je savršeno, uključujući i seks, osim njegove ljubomore. Nikad do sada nismo prekidali čak niti na jedan dan iako su u posljednje tri godine svađe česte i to uvijek iz istog razloga - kad jednostavno puknem zbog njegove ljubomore, koja se ponekad javlja češće a ponekad rijetko. Uglavnom, ja mu povod za ljubomoru ne dajem. Povod za ljubomoru sam mu davala u početku veze ali samo vjerojatno iz vlastitog kompleksa i straha da je bolji od mene i da može imati koju hoće.
Uglavnom, on svaku moju riječ i pokret pamti i predbacuje mi. Kad ga "uhvate" ti trenuci slijede pitanja poput; "koga si srela", "koga si gledala", "kome se nabacivala", "na poslu ćeš me prevariti", "tebi je stalo do nekog (izvuče nekog od prije sto godina iako mi je on prvi)", izokretanja mojih riječi i sl., uz to još slijede uvrede i poniženja, na što i ja njega nerijetko uvrijedim riječima da terorizira, nanosi zlo i sl….To traje dan-dva a nakon toga zatišje pred ponovnu buru. Inače, u kasnim 20-im godinama sam, on je od mene mlađi 2 godine.
Ja to par godina već trpim jer se neizmjerno volimo i to je stvarno jedna velika ljubav, i znam da i on zbog toga pati ali jednostavno ne znam kako mu pomoći - i sebi i njemu. Inače, od samog početka veze planiramo zajedničku budućnost, odnosno brak i djecu. To do sada nije realizirano isključivo zbog stambenog pitanja i financijske situacije a u planu je za iduću godinu. Možda sam i sama kriva jer sam mu dopuštala da provocira, a ja da se neprestano objašnjavam. Često dan zna biti u potpunosti savršen dok on u jednom trenutku nešto ne izvuče protiv mene i počne doslovno izmišljati priču.
Uz to, nikad me nije iznevjerio u nekome drugom smislu. Stavio me je ispred svega i ispred prijatelja koji su mu nekad bili svetinja, a isto je tako i s moje strane. Znam da u koje god krize upadnemo, nećemo prekinuti jer naša obostrana ljubav jača je od svega, i zbog toga se iskreno nadam da i za ovo postoji lijek.
Molim te, daj mi savjet kako bih olakšala život i sebi i njemu.
Zahvalna
Draga Z.,
Ovo je pitanje poprilično nezahvalno za odgovarati, jer svaki je slučaj poseban….
Ali prvo što mi je upalo u oči je to što se po tvom pismu ne da zaključiti da si mu ti rekla da te to smeta?! I to ne u jeku svađe, nego u smirenom i ozbiljnom razgovoru – mislim, ako ste se već dogovorili da ćete imati brak i djecu, pretpostavljam da razgovarate o svojoj vezi. Međutim, ovdje ti tražiš pomoć za njega, a pravo je pitanje – želi li on sebi uopće pomoći? Je li svjestan da te terorizira? I – zašto to radi?
Naime, bilo bi jako važno da on shvati da ima problem i da ga sam pokuša riješiti i to tako da dokuči što je to što ga muči – jer očito nije problem u tebi, nego u njemu.
Na primjer, meni njegova seksualna prošlost zvuči prilično sumnjivo. Pogotovo što je mlađi od tebe. Mislim, možda je mladost proveo na tulumima na kojima se stalno igralo "kameno lice", što ja znam, ali još u životu nisam čula da se netko proglašava "latin loverom", a da mu je 95% seksualnih iskustava – oralni seks. I to jednostrani. Hmmmm.
Moje je skromno osobno mišljenje da tvoj dečko zapravo uopće nije tako iskusan, što je pokušao zamaskirati tim lovačkim pričama, pa samim time nema neko samopouzdanje kao ljubavnik i boji se da bi se ti mogla s vremenom priupitati kakav bi bio seks sa nekim drugim…
Ne pišeš ništa o tome čime se bavi, ima li posao, kakav je inače kao osoba…to što se vi jako, jako volite i nećete nikada prekinuti zvuči poprilično kao da se držite jedno drugoga kao pijan plota – kažeš da su mu prijatelji prije bili svetinja, a sada više nisu? To malo zvuči kao da on opsesivno visi na tebi u svakom smislu i to neće samo tako prestati.
Frajer bi trebao steći samopouzdanje, vjeru u sebe kao muškarca i postati svjestan da nikoga nikada ne možeš zauvijek vezati za sebe. Samo se možeš vraški truditi da budeš najbolja osoba što možeš biti, jer je to jedino u životu što možeš kontrolirati. A ovo što on tebi radi znači da ničega nije svjestan. Samim time, ne može mu nitko pomoći, barem ne izvana.
Posjedni ga i reci mu da ti tako više ne možeš živjeti i da razmisli malo zašto je zapravo tako ljubomoran.
Ako shvati o čemu pričaš, ili još bolje – prizna da je nesretan zato što se tako ponaša i zamoli te da mu pomogneš da se promijeni, oboružaj se gomilom strpljenja. Ako ga stvarno voliš, to ima smisla.
Ali ako i dalje tvrdi da to nema veze s njim nego s tobom, bojim se da možeš baciti svoje planove za iduću godinu u vjetar. Naime, ako on već sada trabunja o tome kako ćeš ga prevariti na poslu, zamisli što će biti kada budeš imala malu djecu pa ćeš biti prisiljena provoditi većinu vremena kući – nakon toga ti tek neće dati da se vratiš na posao.
Imala sam jednu prijateljicu koja je doživjela takvu sudbinu pa se morala retrogradno obračunavati sa njegovom ljubomorom – brak nije uspio.
A sada dolazimo na još jedan mogući razlog za ljubomoru – ljudi neki puta projiciraju svoje ponašanje u druge ljude, pa tako, recimo – oni koji varaju (ili bi to željeli) strahuju da ne budu prevareni. Ne kažem da je tako, ali ne škodi znati….
Puno sreće u borbi protiv moje stare (ne)prijateljice Ljubomore. Poruči joj da mi niti najmanje ne nedostaje.
January 28, 2012
Pasja ljubav
Dragi moji, svakome je od nas njegov problem najveći. I tada nema strpljenja niti volje za tuđe brige. Meni je jučer bio takav dan. Noć prije je umrla kujica koju sam imala čak osamnaest godina. Nadam se da ćemo svi skupa živjeti tako dobro i dugo kao ona. Ipak, previše sam tužna za Seksomat.
Zato vam poklanjam ovu kratku priču koju sam napisala za knjigu Vuizam http://rozefjori.net/vuizam/ svoga prijatelja Borisa Popovića, arhitekta, glazboljupca i pasoljupca.
Uz priču ide i odgovarajuća glazbena podloga;
1. Led Zeppelin, Black Dog, "Led Zeppelin IV" 1971.
Moja prva službena fotografija snimljena je 1971. Imam mrzovoljan pogled, a na prsima
čvrsto stiskam plišanog psića kog je moj tata kao mlad dečko dobio dok je ležao u bolnici
nakon operacije slijepog crijeva. Djevojka koja mu je poklonila toga psića kasnije je postala
poznata glumica. Moj je tata ličio na Roberta Planta. Psić sa fotografije nalazi se u kutiji s uspomenama iz djetinjstva koju sam ponijela u Beč. U Beču sam patila od depresije. U engleskom slengu, depresija se naziva Black Dog. Nisam znala da li da ostanem ili da se vratim. Prije otprilike šest godina, sat vremena prije povratka u Beč, čekala sam tramvaj. Stanicom je lunjalo šepavo crno žensko štene divnog, sjajnog krzna. Povela sam ga kući i ostala u Zagrebu. Pas je donio odluku umjesto mene.
2. David Bowie, Diamond Dogs, "Diamond Dogs" 1974
Diamond je bio omiljeni pas Isaaca Newtona. Jednoga je dana prevrnuo svijeću i spalio sve njegove rukopise. Diamond Dogs je futuristička pjesma zbog koje sam počela čitati Sci-fi romane poput Samuel R. Delaneyjevog Dhalgrena, gdje se čitave scene podudaraju s tekstom pjesme Diamond Dogs. Na nogama mi je uvijek ležao pas.
3. Led Zeppelin, Bron-Y-Aur Stomp, Led Zeppelin III, 1070.
Pjesma je o Strideru, psu Roberta Planta, nazvanom prema Aragornu, liku iz J.R.R. Tolkienove Trilogije Gospodar Prstenova, jedne od onih knjiga koju sam kao mala mogla uvijek iznova čitati. "...So, of one thing I am sure/Its a friendship so pure/Angels singing all around/My door, so fine/Yeah, aint but one thing to do/Spend my natural life with you/Youre the finest dog I knew, so fine...." ne znam je li Robert Plant kriv za moju ljubav prema dugokosim muškarcima koji vole pse...
4. The Cure, Shake Dog Shake, The Top, 1984
U srednjoj školi postala sam darkerica. "Ha ha ha/Wake up in the dark/The after-taste of anger in the back of my mouth/Spit it on the wall/And cough some more/And scrape my skin with razor blades...." Jedino bijelo na meni bile su dlake moje kujice Kiki, koju sam našla u kontejneru za smeće. Mislila sam da je pseća ljubav jedina čista ljubav koju ću ikada upoznati...
5. The Cramps, Can your pussy do the dog? "A date with Elvis" 1986
Jedne večeri, na ovu sam stvar plesala sa potpunim strancem. Toliko sam se zanijela, da smo još uvijek u braku. Bilo je to iste godine.
6. Iggy and the Stooges, I wanna be your dog, "The Stooges" 1969
Tjedan dana kasnije, dok su svirali Iggy and the Stooges, na starom Thorens gramofonu, koji sam dobila od ujaka, krevet je pod nama škripao, a moja mala mješanka Kiki pokušavala je objahati njegovu nogu. To mi je rekao tek puno kasnije.
7. Tom Waits, Rain Dogs, "Rain Dogs", 1985
Prvi poklon koji sam od njega dobila, bio je LP Toma Waitsa i kutija St Moritz Menthol cigareta. Život je bio pred nama. Izlazili smo svake večeri i plesali do iznemoglosti... Inside a broken clock, splashing the wine with all the rain dogs/Taxi, we'd rather walk,huddle a doorway with the rain dogs/For I am a rain dog too/Oh, how we danced and we swallowed the night/For it was all ripe for dreaming/Oh, how we danced away all of the lights/We've always been out of our minds...
8. The Cult, Peace dog, "Electric" 1987
Te sam godine napunila 19. Poklonio mi je kasetu za rođendan. Majka je rekla: "Nikad ne dopusti da te muškarac previše daruje" 1991. A., B. i ja vozili smo se ukrug po Guertelu, pili pivo, gledali kurve i slušali The Cult. U Hrvatskoj je bio rat. "Oh, peace is a dirty word/She used to be a painted bird, yeah/And war, she's a whore/Don't you know we love her more and more?..." Ja sam plakala na zadnjem sjedištu, da dečki ne vide. Te smo se godine vjenčali, jer ja nisam mogla dobiti vizu. B. je bio kum.
9. Nick Cave & The Bad Seeds, Thirsty dog, "Let Love In", 1994
Zima je u Beču bila jako hladna. Dubrovnik, Vukovar, Zadar, Sarajevo, a ja u izlogu trgovine na Kaertner Strasse gledam omot albuma Nicka Cavea i gušim se u grižnji savjesti. Što sam tu, a ne tamo. Što živim. Što slušam glazbu. Kao da se ništa. Nikada. Nije dogodilo. Čak zaboravljam i zašto sam tu.
"I know you've heard it all before/But I'm sorry for this three year war/For the setting up of camps and wire and trenches/I'm sorry for the other night/I know sorry it don't make it right/I'm sorry for things I can't even mention/I'm sorry, sorry, sorry, sorry/I'm sitting feeling sorry in the Thirsty Dog "
10. Gogol Bordello, Dogs Were Barking, "Gipsy Punks" 2005.
Medvjedi koji plešu, Broadway i Canal street, vjenčanja s plesanjem na stolu, dijaspora i majmun na ramenu na ulicama Londona, lavež seokih pasa – sve to spada u moj život, ali uvijek mi se činilo da su to međusobno posve odvojene slike – dok nisam čula Gogol Bordello, mislila sam da sam šizofrena. Sada mi je lakše.
11. Red Hot Chili Peppers, Death of a Martian, "Stadium Arcadium", 2006.
Anthony Kiedis napisao je pjesmu nakon smrti Flea-ove kuje Martian, a u međuvremenu je i njemu umro pas, Buster. "...Lots of love just keep it comin'/Making something out of nothin'/These are the best that/I don't know how to say/Losin' what I love today/These are the best that I/Lots of love just keep it comin'/Making something out of nothin'/These are the best that I/I don't know what to say/Look at what I've lost today..."
Mark, Poli, Kiki, Charlie, Chili. Sve ih još povremeno sanjam.
12. Tom Waits, Putting on the Dog, "Orphans, Brawlers, Bawlers" 2006.
Kada sam loše volje, izvedem pse u šetnju i stavim iPod u džep. Plešem po šumi. "... We'll flip, we'll follow and fly/Just do it now and don't ask why/You gotta strut, wiggle and slide/Let everybody know that you're alive/You gotta crank, gallop and twist/Do it once, you'll never resist/Tell me that you love me/Tell me that you're mine /Putting on the dog tonight/We'll be putting on the dog tonight..."
Bila sam najmlađa u razredu. Imala sam debele naočale i smiješno su me oblačili. Dolazila sam iz glavnog grada i nisam razumjela lokalni dijalekt. Škola je bila udaljena oko 45 minuta hoda, u selu na brdu, a moji nisu imali auto. Mama je vozila Tomosov moped na posao i natrag. Tata je pješačio do autobusa i sat vremena se vozio u Grad gdje je radio na fakultetu. Nisam imala niti jednog prijatelja, a onda su mi još ispali gornji zubi. "Oni su hipici!" šaptalo se po selu. To je zvučalo strašno. Ja sam znala što su hipici, to su prijatelji mojih roditelja s dugom kosom i bradom koji su lijepo pjevali uz gitaru i šareno se oblačili.
Baka je rekla da će poludjeti. A onda se mama domislila rješenja. Moj je spasitelj imao oči boje jantara. Biti će sretniji kod vas, rekla je baka i ostavila ga je. Svaki dan me je pratio do škole. Djeca me više nisu zezala. Gledala su ga sa strahom u očima. Osjećala sam se kao grčka boginja, vladarica zvijeri, krotiteljica životinja, nedodirljiva princeza. Kada bi otišao, činila sam sve samo da postanem – nevidljiva. Nakon škole, trčala bih van iz sela, što dalje, koliko su me god noge nosile. Kada bih došla na zavoj s kojeg sam mogla vidjeti kuću, viknula bih: Mark! Maaaaark! I sjela na zidić, nadajući se da neće proći jedna od onih babetina u crnom s crnim rupcima na glavi koje su šaptale i pokazivale prstom na mene. Na mene! A same su izgledale kao zle vještice iz Snjeguljice ili Ivice i Marice.
Ali nisu me uspijevale pojesti, jer moj bi spasitelj dojurio s jezikom do poda i skočio mi na ramena. Zato sam ga uvijek dočekivala sjedeći na zidiću, jer na stražnjim je nogama bio viši od mene. Potom bih izvukla oznojenu mortadelu ili već neki drugi narezak koji bi mi majka pripremila. Zatim bismo ga pojeli po pola. "Nemoj nikome reći", šaptala bih "Hipici ne jedu meso." On bi me pogledao sa razumijevanjem. Polako bismo se uputili kući, kroz polja i šikare. Bili smo Hekata i Kerber, bogovi, istraživači i pustolovi, moćni, jaki, brzi i neumorni. Navečer, na tepihu ispred televizora, on je spavao a ja sam gledala njegov veliki crni nos, moćne bijele zube i grube šape. Za mene je on zaista bio mitološko biće.
Onda bih zagnjurila glavu u krzno na njegovu vratu i udahnula miris psa.
Ps. Jedina bezuvjetna ljubav na svijetu je ona pasja.
Zato vam poklanjam ovu kratku priču koju sam napisala za knjigu Vuizam http://rozefjori.net/vuizam/ svoga prijatelja Borisa Popovića, arhitekta, glazboljupca i pasoljupca.
Uz priču ide i odgovarajuća glazbena podloga;
1. Led Zeppelin, Black Dog, "Led Zeppelin IV" 1971.
Moja prva službena fotografija snimljena je 1971. Imam mrzovoljan pogled, a na prsima
čvrsto stiskam plišanog psića kog je moj tata kao mlad dečko dobio dok je ležao u bolnici
nakon operacije slijepog crijeva. Djevojka koja mu je poklonila toga psića kasnije je postala
poznata glumica. Moj je tata ličio na Roberta Planta. Psić sa fotografije nalazi se u kutiji s uspomenama iz djetinjstva koju sam ponijela u Beč. U Beču sam patila od depresije. U engleskom slengu, depresija se naziva Black Dog. Nisam znala da li da ostanem ili da se vratim. Prije otprilike šest godina, sat vremena prije povratka u Beč, čekala sam tramvaj. Stanicom je lunjalo šepavo crno žensko štene divnog, sjajnog krzna. Povela sam ga kući i ostala u Zagrebu. Pas je donio odluku umjesto mene.
2. David Bowie, Diamond Dogs, "Diamond Dogs" 1974
Diamond je bio omiljeni pas Isaaca Newtona. Jednoga je dana prevrnuo svijeću i spalio sve njegove rukopise. Diamond Dogs je futuristička pjesma zbog koje sam počela čitati Sci-fi romane poput Samuel R. Delaneyjevog Dhalgrena, gdje se čitave scene podudaraju s tekstom pjesme Diamond Dogs. Na nogama mi je uvijek ležao pas.
3. Led Zeppelin, Bron-Y-Aur Stomp, Led Zeppelin III, 1070.
Pjesma je o Strideru, psu Roberta Planta, nazvanom prema Aragornu, liku iz J.R.R. Tolkienove Trilogije Gospodar Prstenova, jedne od onih knjiga koju sam kao mala mogla uvijek iznova čitati. "...So, of one thing I am sure/Its a friendship so pure/Angels singing all around/My door, so fine/Yeah, aint but one thing to do/Spend my natural life with you/Youre the finest dog I knew, so fine...." ne znam je li Robert Plant kriv za moju ljubav prema dugokosim muškarcima koji vole pse...
4. The Cure, Shake Dog Shake, The Top, 1984
U srednjoj školi postala sam darkerica. "Ha ha ha/Wake up in the dark/The after-taste of anger in the back of my mouth/Spit it on the wall/And cough some more/And scrape my skin with razor blades...." Jedino bijelo na meni bile su dlake moje kujice Kiki, koju sam našla u kontejneru za smeće. Mislila sam da je pseća ljubav jedina čista ljubav koju ću ikada upoznati...
5. The Cramps, Can your pussy do the dog? "A date with Elvis" 1986
Jedne večeri, na ovu sam stvar plesala sa potpunim strancem. Toliko sam se zanijela, da smo još uvijek u braku. Bilo je to iste godine.
6. Iggy and the Stooges, I wanna be your dog, "The Stooges" 1969
Tjedan dana kasnije, dok su svirali Iggy and the Stooges, na starom Thorens gramofonu, koji sam dobila od ujaka, krevet je pod nama škripao, a moja mala mješanka Kiki pokušavala je objahati njegovu nogu. To mi je rekao tek puno kasnije.
7. Tom Waits, Rain Dogs, "Rain Dogs", 1985
Prvi poklon koji sam od njega dobila, bio je LP Toma Waitsa i kutija St Moritz Menthol cigareta. Život je bio pred nama. Izlazili smo svake večeri i plesali do iznemoglosti... Inside a broken clock, splashing the wine with all the rain dogs/Taxi, we'd rather walk,huddle a doorway with the rain dogs/For I am a rain dog too/Oh, how we danced and we swallowed the night/For it was all ripe for dreaming/Oh, how we danced away all of the lights/We've always been out of our minds...
8. The Cult, Peace dog, "Electric" 1987
Te sam godine napunila 19. Poklonio mi je kasetu za rođendan. Majka je rekla: "Nikad ne dopusti da te muškarac previše daruje" 1991. A., B. i ja vozili smo se ukrug po Guertelu, pili pivo, gledali kurve i slušali The Cult. U Hrvatskoj je bio rat. "Oh, peace is a dirty word/She used to be a painted bird, yeah/And war, she's a whore/Don't you know we love her more and more?..." Ja sam plakala na zadnjem sjedištu, da dečki ne vide. Te smo se godine vjenčali, jer ja nisam mogla dobiti vizu. B. je bio kum.
9. Nick Cave & The Bad Seeds, Thirsty dog, "Let Love In", 1994
Zima je u Beču bila jako hladna. Dubrovnik, Vukovar, Zadar, Sarajevo, a ja u izlogu trgovine na Kaertner Strasse gledam omot albuma Nicka Cavea i gušim se u grižnji savjesti. Što sam tu, a ne tamo. Što živim. Što slušam glazbu. Kao da se ništa. Nikada. Nije dogodilo. Čak zaboravljam i zašto sam tu.
"I know you've heard it all before/But I'm sorry for this three year war/For the setting up of camps and wire and trenches/I'm sorry for the other night/I know sorry it don't make it right/I'm sorry for things I can't even mention/I'm sorry, sorry, sorry, sorry/I'm sitting feeling sorry in the Thirsty Dog "
10. Gogol Bordello, Dogs Were Barking, "Gipsy Punks" 2005.
Medvjedi koji plešu, Broadway i Canal street, vjenčanja s plesanjem na stolu, dijaspora i majmun na ramenu na ulicama Londona, lavež seokih pasa – sve to spada u moj život, ali uvijek mi se činilo da su to međusobno posve odvojene slike – dok nisam čula Gogol Bordello, mislila sam da sam šizofrena. Sada mi je lakše.
11. Red Hot Chili Peppers, Death of a Martian, "Stadium Arcadium", 2006.
Anthony Kiedis napisao je pjesmu nakon smrti Flea-ove kuje Martian, a u međuvremenu je i njemu umro pas, Buster. "...Lots of love just keep it comin'/Making something out of nothin'/These are the best that/I don't know how to say/Losin' what I love today/These are the best that I/Lots of love just keep it comin'/Making something out of nothin'/These are the best that I/I don't know what to say/Look at what I've lost today..."
Mark, Poli, Kiki, Charlie, Chili. Sve ih još povremeno sanjam.
12. Tom Waits, Putting on the Dog, "Orphans, Brawlers, Bawlers" 2006.
Kada sam loše volje, izvedem pse u šetnju i stavim iPod u džep. Plešem po šumi. "... We'll flip, we'll follow and fly/Just do it now and don't ask why/You gotta strut, wiggle and slide/Let everybody know that you're alive/You gotta crank, gallop and twist/Do it once, you'll never resist/Tell me that you love me/Tell me that you're mine /Putting on the dog tonight/We'll be putting on the dog tonight..."
Bila sam najmlađa u razredu. Imala sam debele naočale i smiješno su me oblačili. Dolazila sam iz glavnog grada i nisam razumjela lokalni dijalekt. Škola je bila udaljena oko 45 minuta hoda, u selu na brdu, a moji nisu imali auto. Mama je vozila Tomosov moped na posao i natrag. Tata je pješačio do autobusa i sat vremena se vozio u Grad gdje je radio na fakultetu. Nisam imala niti jednog prijatelja, a onda su mi još ispali gornji zubi. "Oni su hipici!" šaptalo se po selu. To je zvučalo strašno. Ja sam znala što su hipici, to su prijatelji mojih roditelja s dugom kosom i bradom koji su lijepo pjevali uz gitaru i šareno se oblačili.
Baka je rekla da će poludjeti. A onda se mama domislila rješenja. Moj je spasitelj imao oči boje jantara. Biti će sretniji kod vas, rekla je baka i ostavila ga je. Svaki dan me je pratio do škole. Djeca me više nisu zezala. Gledala su ga sa strahom u očima. Osjećala sam se kao grčka boginja, vladarica zvijeri, krotiteljica životinja, nedodirljiva princeza. Kada bi otišao, činila sam sve samo da postanem – nevidljiva. Nakon škole, trčala bih van iz sela, što dalje, koliko su me god noge nosile. Kada bih došla na zavoj s kojeg sam mogla vidjeti kuću, viknula bih: Mark! Maaaaark! I sjela na zidić, nadajući se da neće proći jedna od onih babetina u crnom s crnim rupcima na glavi koje su šaptale i pokazivale prstom na mene. Na mene! A same su izgledale kao zle vještice iz Snjeguljice ili Ivice i Marice.
Ali nisu me uspijevale pojesti, jer moj bi spasitelj dojurio s jezikom do poda i skočio mi na ramena. Zato sam ga uvijek dočekivala sjedeći na zidiću, jer na stražnjim je nogama bio viši od mene. Potom bih izvukla oznojenu mortadelu ili već neki drugi narezak koji bi mi majka pripremila. Zatim bismo ga pojeli po pola. "Nemoj nikome reći", šaptala bih "Hipici ne jedu meso." On bi me pogledao sa razumijevanjem. Polako bismo se uputili kući, kroz polja i šikare. Bili smo Hekata i Kerber, bogovi, istraživači i pustolovi, moćni, jaki, brzi i neumorni. Navečer, na tepihu ispred televizora, on je spavao a ja sam gledala njegov veliki crni nos, moćne bijele zube i grube šape. Za mene je on zaista bio mitološko biće.
Onda bih zagnjurila glavu u krzno na njegovu vratu i udahnula miris psa.
Ps. Jedina bezuvjetna ljubav na svijetu je ona pasja.
January 21, 2012
Nešto ili ništa
Draga Rujana,
evo iako nisam nikad očekivala da ću ti pisati, ne zato što poštujem tvoj rad, nego jer nisam očekivala da ću se naći u ovoj situaciji, eto pišem ti!
Studentica sam, uspješna, imam 22 godine, ali ljubav mi nije jača strana. Bila sam u vezi 3 godine s momkom koji je bio jako dobar prema meni, voljeli smo se, mada je on mene volio viče, ipak nisam ga nikad prevarila niti bih to napravila. Naša veza je imala uspone i padove, ali definitvno je bio kraj kada sam shvatila da mi je postao više kao najbolji prijatelj nego kao dečko. Seksa više nije ni bilo, a ni strasti. Prekinula sam je prije dva mjeseca. Iako mi sada fali i mislim se da li mi je to bio pravi potez, tako je kako je. Čujemo se još preko poruka, ali se ni viđamo niti išta više.
No, moj problem nije vezan za njega. Nekoliko tjedana nakon prekida upoznala sam jednog momka koji mi je bio simpatičan. Kako ja ne radim prvi korak nisam htjela ništa početi niti bih pomislila na to. On me pronašao na Facebooku, poslao mi poruku i otada počinje naše dopisivanje. On je stariji od mene 11 godina, i ispočetka nisam bila sigurna da li to želim, s obzirom na razliku između nas. Nisam bila sigurna uopće da li išta želim, pogotovo jer su mi svi govorili da mi je prerano ulaziti u novi odnos, novu vezu. Meni se on pario drukčiji, jako je pametan, zabavan i dobar čovjek. Svidio mi se i nastavili smo komunicirati preko Facebooka zatim preko mobitela. Sve je bilo na njegovu inicijativu, ja sam bila malo rezervirana,ali sam bila dostupna. Rekao mi je u početku da mu se sviđam i onda smo se dogovorili za prvi susret. Prvi susret je prošao dobro iako s moje strane neobično jer nakon 3 godine veze nisam ni znala kako se ponašati kad si s drugim muškarcem (u smislu spoja) itd.
Nakon toga smo se nastavili čuti i vidjeli smo se opet. On nije ništa pokušao, niti me poljubiti niti išta slično. Pitao me što je ovo između nas ali tada mu još nisam bila spremna dati odgovor i to sam mu rekla. Tek nakon četvrtog spoja poljubio me i tu večer smo proveli zajedno, ali nismo išli 'do kraja'. To je bila prva večer u kojoj sam se ja njemu prepustila i jednostavno uživala. Nakon još dva, tri puta s njegove strane je nastalo nekakvo zahlađenje. Da napomenem da se nismo seksali...
Ja sam primjetila da se nešto događa s njim, jer je postao distanciraniji. I naravno pitala sam ga što, a on mi je dao odgovor da misli da sam ja super cura, da mu se sviđam ali pošto je on isto prekinuo vezu prije dva mjeseca nije siguran da li želi ulaziti u novu vezu. Nastavio mi je i dalje slati poruke i pitao me da odemo na kavu.
E sada što mene buni, ako ne želiš novu vezu zašto si išta započeo sa mnom, a nismo spavali, znači nije me htio samo iskoristiti. Meni je bilo lijepo s njim i nisam imala taj osjećaj da smo različiti, dok on je. Kako odjednom od uživljenja u mene dođe to ovog da misli da nemamo budućnosti, i zašto se i dalje želi nalaziti sa mnom? Znam da kad muškarac kaže nisam spreman za vezu misli ne želim tebe, ali i ja nisam bila spremna za vezu pa sam opet na kraju željela biti s njim i to sam mu dala do znanja. Što očekivati od njega?
Lijep pozdrav,
Zbunjena
Draga Zbunjena,
Zbunjena sam i ja. U zadnje sam se vrijeme naslušala o dosta ovakvih piškiću-kakiću muškaraca, i svi redom su generacija 28-34 godine…
U svijetu retroseksualaca u kojem sam ja odrasla, čini mi se da su stvari bile jasnije i da su se ljudi manje bojali jedni drugih. Ne sjećam se razgovora tipa – 'što je ovo između nas', zato jer si vrlo dobro osjećala i znala je li Nešto ili Ništa….
Da ti ja znam reći što ovaj Piško-kakić hoće, bila bih Vidoviti Milan httpili neka od onih Astro show koka s tarotom, viskom i kristalnom kuglom koje daju 'precizne' odgovore tipa; 'uskoro ćeš sresti visokog, crnog stranca'.
Naime, postoji sijaset mogućih odgovora na ovo pitanje;
a) možda je mislio da ćeš lakše 'pasti' pa se razočarao
b) možda je mislio da ćeš teže 'pasti' pa se razočarao
c) možda misli da si girlfriend material
d) možda ne misli da si girlfriend material
e) možda treba frendicu
f) možda ne treba frendicu
g) možda želi biti s nekim samo zato da bude s nekim
h) možda ne želi biti s nekim samo zato da bude s nekim
i) možda nema s kim piti kavu
j) možda mu godi pažnja drugih dok s tobom pije kavu
k) možda mu treba vremena da smisli hoće li piškiti ili kakiti
l) možda je istraumatiziran pa si na najboljem putu da
postaneš rame za plakanje
m) sve gore navedeno
ili
n) ništa od navedenog
Ja bih ga na tvom mjestu poslala u vražju mater čim bi me pitao što je ovo među nama, osim pod uvjetom da je među nama nešto stajalo, kišobran, ili nešto još falusoidnije, na primjer) – otvoreno pitala što on zapravo hoće jer ti nisi luna park (ili looney park) pa da se svakojaki dokoni tipovi tu zabavljaju kada nemaju drugog posla. Ali nekako baš ne vjerujem da ćeš dobiti suvisao odgovor.
Naime, možda….(vidi sve ovo gore navedeno) Ako ti se tip baš zbilja jako, jako sviđa, reci mu da ti se javi kada smisli što bi sam sa sobom, a u međuvremenu prekini bilo kakvu komunikaciju i vozi dalje. Probali ste, nije uspjelo, nije kraj svijeta. Tek su ti 22, iako ti se možda čini da je to puno, vjeruj mi – imaš još puno, puno vremena. Kako sama kažeš, prošlo je tek nekoliko tjedana od tvog prekida, pa mislim da nije loše da jedno vrijeme provedeš sama. Upoznati ćeš još gomilu frajera, nikuda ti se ne treba žuriti. I vjeruj mi, kada naleti pravi, on će sigurno znati je li među vama Nešto ili jedno veliko Ništa.
evo iako nisam nikad očekivala da ću ti pisati, ne zato što poštujem tvoj rad, nego jer nisam očekivala da ću se naći u ovoj situaciji, eto pišem ti!
Studentica sam, uspješna, imam 22 godine, ali ljubav mi nije jača strana. Bila sam u vezi 3 godine s momkom koji je bio jako dobar prema meni, voljeli smo se, mada je on mene volio viče, ipak nisam ga nikad prevarila niti bih to napravila. Naša veza je imala uspone i padove, ali definitvno je bio kraj kada sam shvatila da mi je postao više kao najbolji prijatelj nego kao dečko. Seksa više nije ni bilo, a ni strasti. Prekinula sam je prije dva mjeseca. Iako mi sada fali i mislim se da li mi je to bio pravi potez, tako je kako je. Čujemo se još preko poruka, ali se ni viđamo niti išta više.
No, moj problem nije vezan za njega. Nekoliko tjedana nakon prekida upoznala sam jednog momka koji mi je bio simpatičan. Kako ja ne radim prvi korak nisam htjela ništa početi niti bih pomislila na to. On me pronašao na Facebooku, poslao mi poruku i otada počinje naše dopisivanje. On je stariji od mene 11 godina, i ispočetka nisam bila sigurna da li to želim, s obzirom na razliku između nas. Nisam bila sigurna uopće da li išta želim, pogotovo jer su mi svi govorili da mi je prerano ulaziti u novi odnos, novu vezu. Meni se on pario drukčiji, jako je pametan, zabavan i dobar čovjek. Svidio mi se i nastavili smo komunicirati preko Facebooka zatim preko mobitela. Sve je bilo na njegovu inicijativu, ja sam bila malo rezervirana,ali sam bila dostupna. Rekao mi je u početku da mu se sviđam i onda smo se dogovorili za prvi susret. Prvi susret je prošao dobro iako s moje strane neobično jer nakon 3 godine veze nisam ni znala kako se ponašati kad si s drugim muškarcem (u smislu spoja) itd.
Nakon toga smo se nastavili čuti i vidjeli smo se opet. On nije ništa pokušao, niti me poljubiti niti išta slično. Pitao me što je ovo između nas ali tada mu još nisam bila spremna dati odgovor i to sam mu rekla. Tek nakon četvrtog spoja poljubio me i tu večer smo proveli zajedno, ali nismo išli 'do kraja'. To je bila prva večer u kojoj sam se ja njemu prepustila i jednostavno uživala. Nakon još dva, tri puta s njegove strane je nastalo nekakvo zahlađenje. Da napomenem da se nismo seksali...
Ja sam primjetila da se nešto događa s njim, jer je postao distanciraniji. I naravno pitala sam ga što, a on mi je dao odgovor da misli da sam ja super cura, da mu se sviđam ali pošto je on isto prekinuo vezu prije dva mjeseca nije siguran da li želi ulaziti u novu vezu. Nastavio mi je i dalje slati poruke i pitao me da odemo na kavu.
E sada što mene buni, ako ne želiš novu vezu zašto si išta započeo sa mnom, a nismo spavali, znači nije me htio samo iskoristiti. Meni je bilo lijepo s njim i nisam imala taj osjećaj da smo različiti, dok on je. Kako odjednom od uživljenja u mene dođe to ovog da misli da nemamo budućnosti, i zašto se i dalje želi nalaziti sa mnom? Znam da kad muškarac kaže nisam spreman za vezu misli ne želim tebe, ali i ja nisam bila spremna za vezu pa sam opet na kraju željela biti s njim i to sam mu dala do znanja. Što očekivati od njega?
Lijep pozdrav,
Zbunjena
Draga Zbunjena,
Zbunjena sam i ja. U zadnje sam se vrijeme naslušala o dosta ovakvih piškiću-kakiću muškaraca, i svi redom su generacija 28-34 godine…
U svijetu retroseksualaca u kojem sam ja odrasla, čini mi se da su stvari bile jasnije i da su se ljudi manje bojali jedni drugih. Ne sjećam se razgovora tipa – 'što je ovo između nas', zato jer si vrlo dobro osjećala i znala je li Nešto ili Ništa….
Da ti ja znam reći što ovaj Piško-kakić hoće, bila bih Vidoviti Milan httpili neka od onih Astro show koka s tarotom, viskom i kristalnom kuglom koje daju 'precizne' odgovore tipa; 'uskoro ćeš sresti visokog, crnog stranca'.
Naime, postoji sijaset mogućih odgovora na ovo pitanje;
a) možda je mislio da ćeš lakše 'pasti' pa se razočarao
b) možda je mislio da ćeš teže 'pasti' pa se razočarao
c) možda misli da si girlfriend material
d) možda ne misli da si girlfriend material
e) možda treba frendicu
f) možda ne treba frendicu
g) možda želi biti s nekim samo zato da bude s nekim
h) možda ne želi biti s nekim samo zato da bude s nekim
i) možda nema s kim piti kavu
j) možda mu godi pažnja drugih dok s tobom pije kavu
k) možda mu treba vremena da smisli hoće li piškiti ili kakiti
l) možda je istraumatiziran pa si na najboljem putu da
postaneš rame za plakanje
m) sve gore navedeno
ili
n) ništa od navedenog
Ja bih ga na tvom mjestu poslala u vražju mater čim bi me pitao što je ovo među nama, osim pod uvjetom da je među nama nešto stajalo, kišobran, ili nešto još falusoidnije, na primjer) – otvoreno pitala što on zapravo hoće jer ti nisi luna park (ili looney park) pa da se svakojaki dokoni tipovi tu zabavljaju kada nemaju drugog posla. Ali nekako baš ne vjerujem da ćeš dobiti suvisao odgovor.
Naime, možda….(vidi sve ovo gore navedeno) Ako ti se tip baš zbilja jako, jako sviđa, reci mu da ti se javi kada smisli što bi sam sa sobom, a u međuvremenu prekini bilo kakvu komunikaciju i vozi dalje. Probali ste, nije uspjelo, nije kraj svijeta. Tek su ti 22, iako ti se možda čini da je to puno, vjeruj mi – imaš još puno, puno vremena. Kako sama kažeš, prošlo je tek nekoliko tjedana od tvog prekida, pa mislim da nije loše da jedno vrijeme provedeš sama. Upoznati ćeš još gomilu frajera, nikuda ti se ne treba žuriti. I vjeruj mi, kada naleti pravi, on će sigurno znati je li među vama Nešto ili jedno veliko Ništa.
January 13, 2012
I ovce i novce
Draga Rujana,
Evo čitam tvoje kolumne i gotovo u svakoj vidim djelić svoga života. Uglavnom su to slični problemi, a iako se bojim tvoga odgovora (odnosno svjesna sam djelomično i sama što mi je činiti) ipak sam odlučila poslati i svoju priču.
Ukratko - udana, imamo dijete koji je centar moga života. Nakon promjene suprugovog posla, te njegove preangažiranosti njime, a premalo s nama dvoma počele su sve veće svađe, i naravno sve veće udaljavanje.
U tome svemu upoznala sam čovjeka s kojim sam započela vezu, koja traje i danas - ima tome godinu i više.
Želim otići, jer me sa suprugom ništa više ne veže osim naravno djeteta, ali, kao puno ljudi - skupa smo u stambenom kreditu.
Dakle vezana sam financijski s njime – i to je jedino što nas veže.
Svaki razgovor s njim da to okončamo i da to rješimo ljudski, razumno, završava isto – svađama, vrijeđanjem.....ma nikako.
Ne želim da mi sin raste u takvom okruženju, a nemam hrabrosti napraviti rez i krenuti u novi život - iako imam podršku od drugog muškarca, on je sam i želi me čekati.
I čeka. Strah me da to neću moći nikada napraviti i da njemu upropaštavam šansu da nađe neku s kojom će imati normalnu vezu. Čak sam ga i pokušavala uvjeriti da me ne čeka, ali ne želi.
A ja kao na početku - samo razmišljam kako da to napravim, a ne radim ništa, samo sve više nesretna....i očajna.
H.
Draga H.,
Tvoj mail je poprilično kontradiktoran. Ako nisi kanila otići, zašto si uopće išla reći mužu da se želiš razvesti? S druge strane, kažeš da vas veže 'samo' dijete, pa onda par rečenica kasnije 'samo' kredit, pa spominješ da nemaš hrabrosti napraviti rez….a već si ga napravila. Da li ti uopće znaš što zapravo hoćeš? Imam neki osjećaj kao da si dobila, što se kaže 'cold feet' – ali umjesto da bježiš kao mladenka od oltara, ti odjednom govoriš ljubavniku da te ne čeka… hm.
Ispada da te strah bilo kakve promjene i da su ti dijete i kredit samo izgovori da ne učiniš nešto što si mislila da hoćeš dok nisi vidjela koliko bolno može biti….
Međutim, ako je dijete centar tvog života, onda bi trebala napraviti najbolje za njega. U tom smislu, status quo ti je najgori izbor.
Međutim, ne možeš baš očekivati da će ti muž olakšati sljedeći korak – s njegove točke gledišta nema niti zašto. Ti si ga prevarila a time i izdala pa nemaš osnove smatrati da bi ti se sada trebao truditi izaći u susret kako bi rastava prošla što je bezbolnije moguće. Povrijeđen je i trenutno možda i nije u stanju razmišljati o tome kako bi bilo bolje kada bi to okončali što prije radi djeteta.
Što se tiče kredita, i te se stvari daju riješiti, pa makar na sudu. Naravno da traje, naravno da nije lako, ali kredit se nakon rastave može reprogramirati ili se imovina može prodati pa podijeliti novci.
Situacija nije idealna, ali nije niti bezizlazna. Međutim, time što sjediš i razmišljaš, to jest – nalaziš izgovore za nedjelovanje, zagorčavaš život ne samo sebi, svome mužu i ljubavniku, već i djetetu. Dakle, skrati lijepo svima muke, stavi na papir što i kako, posavjetuj se s nekim pravnikom ili pravnicom za razvode a onda još jednom popričaj s mužem i iznesi mu konkretan plan za rješavanje situacije. Moraš preuzeti inicijativu, jer konačno – ti si stvar zakomplicirala pa je red i da je riješiš. I to što prije.
Jer uskoro bi ti se moglo desiti da živiš ne samo s mužem koji te mrzi, nego i djetetom koje ti zamjera, a da se ljubavnik umori od čekanja.
Sve u svemu, ipak ne možeš imati i ovce i novce. A to je ono što si već ionako znala….i odgovor kojeg si se bojala. Žao mi je, ali što je – tu je.
Evo čitam tvoje kolumne i gotovo u svakoj vidim djelić svoga života. Uglavnom su to slični problemi, a iako se bojim tvoga odgovora (odnosno svjesna sam djelomično i sama što mi je činiti) ipak sam odlučila poslati i svoju priču.
Ukratko - udana, imamo dijete koji je centar moga života. Nakon promjene suprugovog posla, te njegove preangažiranosti njime, a premalo s nama dvoma počele su sve veće svađe, i naravno sve veće udaljavanje.
U tome svemu upoznala sam čovjeka s kojim sam započela vezu, koja traje i danas - ima tome godinu i više.
Želim otići, jer me sa suprugom ništa više ne veže osim naravno djeteta, ali, kao puno ljudi - skupa smo u stambenom kreditu.
Dakle vezana sam financijski s njime – i to je jedino što nas veže.
Svaki razgovor s njim da to okončamo i da to rješimo ljudski, razumno, završava isto – svađama, vrijeđanjem.....ma nikako.
Ne želim da mi sin raste u takvom okruženju, a nemam hrabrosti napraviti rez i krenuti u novi život - iako imam podršku od drugog muškarca, on je sam i želi me čekati.
I čeka. Strah me da to neću moći nikada napraviti i da njemu upropaštavam šansu da nađe neku s kojom će imati normalnu vezu. Čak sam ga i pokušavala uvjeriti da me ne čeka, ali ne želi.
A ja kao na početku - samo razmišljam kako da to napravim, a ne radim ništa, samo sve više nesretna....i očajna.
H.
Draga H.,
Tvoj mail je poprilično kontradiktoran. Ako nisi kanila otići, zašto si uopće išla reći mužu da se želiš razvesti? S druge strane, kažeš da vas veže 'samo' dijete, pa onda par rečenica kasnije 'samo' kredit, pa spominješ da nemaš hrabrosti napraviti rez….a već si ga napravila. Da li ti uopće znaš što zapravo hoćeš? Imam neki osjećaj kao da si dobila, što se kaže 'cold feet' – ali umjesto da bježiš kao mladenka od oltara, ti odjednom govoriš ljubavniku da te ne čeka… hm.
Ispada da te strah bilo kakve promjene i da su ti dijete i kredit samo izgovori da ne učiniš nešto što si mislila da hoćeš dok nisi vidjela koliko bolno može biti….
Međutim, ako je dijete centar tvog života, onda bi trebala napraviti najbolje za njega. U tom smislu, status quo ti je najgori izbor.
Međutim, ne možeš baš očekivati da će ti muž olakšati sljedeći korak – s njegove točke gledišta nema niti zašto. Ti si ga prevarila a time i izdala pa nemaš osnove smatrati da bi ti se sada trebao truditi izaći u susret kako bi rastava prošla što je bezbolnije moguće. Povrijeđen je i trenutno možda i nije u stanju razmišljati o tome kako bi bilo bolje kada bi to okončali što prije radi djeteta.
Što se tiče kredita, i te se stvari daju riješiti, pa makar na sudu. Naravno da traje, naravno da nije lako, ali kredit se nakon rastave može reprogramirati ili se imovina može prodati pa podijeliti novci.
Situacija nije idealna, ali nije niti bezizlazna. Međutim, time što sjediš i razmišljaš, to jest – nalaziš izgovore za nedjelovanje, zagorčavaš život ne samo sebi, svome mužu i ljubavniku, već i djetetu. Dakle, skrati lijepo svima muke, stavi na papir što i kako, posavjetuj se s nekim pravnikom ili pravnicom za razvode a onda još jednom popričaj s mužem i iznesi mu konkretan plan za rješavanje situacije. Moraš preuzeti inicijativu, jer konačno – ti si stvar zakomplicirala pa je red i da je riješiš. I to što prije.
Jer uskoro bi ti se moglo desiti da živiš ne samo s mužem koji te mrzi, nego i djetetom koje ti zamjera, a da se ljubavnik umori od čekanja.
Sve u svemu, ipak ne možeš imati i ovce i novce. A to je ono što si već ionako znala….i odgovor kojeg si se bojala. Žao mi je, ali što je – tu je.
Rujana Jeger's Blog
- Rujana Jeger's profile
- 19 followers
Rujana Jeger isn't a Goodreads Author
(yet),
but they
do have a blog,
so here are some recent posts imported from
their feed.
