Rujana Jeger's Blog, page 5
October 28, 2011
Čovječe, razvedi se!
Draga Rujana,
na ovo pismo me natjerao očaj i želja da spasim svoju bračnu zajednicu u kojoj sam nepune 24 godine. U braku imamo curicu životne dobi 14 god. (da ti ne objašnjavam koliko je to osjetljivo razdoblje). Problemi u braku (jačeg intenziteta) pojavili su se prije dvije godine. Tada je supruga sa solidno plaćenog posla u našem gradu,otišla raditi kod moje rođakinje 100 km dalje. Tamo provodi tri dana u tjednu, a nekada i četiri kao šef računovodstva, s prijavom plaće na minimalcu.Osim opisa posla koji obavlja, po potrebi uskače i na druge poslove u tom ugostiteljskom objektu.Kada je mijenjala posao nismo sjeli da se dogovorimo koje obveze i izazove nosi novi posao. Naime, kada je odsutna brigu oko kćeri preuzima moja savršena punica. Suprugu nikada nisam držao pod staklenim zvonom pa mi ne može prigovoriti da joj je ovaj posao bijeg u slobodu. Otkada radi na navedenom radnom mjestu, meni je postala neprepoznatljiva. Kada se vrati s posla maksimalno je iscrpljena, što zbog opsega posla, što zbog toga što je izuzetno komunikativna osoba i vjerujem da dobar dio vremena i kasnih noćnih sati provodi s osobljem u ispijanju kave do besvijesti (pije dnevno 6-8 kava ), kartanju, itd.Promijenila je stil oblačenja, kao da ide na u noćni provod, a ne na posao -duboki dekolte, skupocjeni mirisi, gelirani nokti, sređena šminka i frizura. Doma o tome ne brine, kao da je i ja nisam željan u takvom izdanju-čak joj je tlaka oprati kosu.
Ponudio sam joj bolje plaćen posao u našem gradu, koji je glatko odbila. Povodljiva je osoba i uvijek pristaje na tuđe prijedloge i ne razmišljajući o posljedicama. Objašnjenje s njene strane glasi: uvijek moram imati blisku osobu u radnom okruženju. Samo ovaj put je riječ o mlađoj muškoj osobi za koju je u stanju napraviti sve.Taj kolega je, za vrijeme dok je doma zove dnevno 4-5 puta, a sve pod izlikom posla. Ona se tada povuče na mirno mjesto da može slobodno razgovarati, o čemu - ne znam, ali mogu nagađati. Nije bitno u koje vrijeme zove, ponoć, podne ili nedjelju. Pošto je neki manager tog objekta, smatram da za takve pozive ima vlasnike pa neka s njima kontaktira- ako se nalazi u situaciji koju ne zna ili ne može riješiti. Tu sam u jednu ruku i posesivan, jer sam primao anonimne pozive i to baš o njenom odnosu s tom osobom, koje sam nastojao ignorirati ali onaj prokleti crv sumnje me ipak proganja. Sve zbog toga jer je moja draga ostavila naš broj fiksnog telefona koji je dostupan svima u toj tvrtki.
Smatram da supružnici mogu biti bliski prijatelji, ali ne i kolege na poslu, jer se prije ili kasnije javlja dublji odnos koji reflektira zrcalno muža rogonju. Svaki pokušaj da sjednemo i dogovorimo se o stvarima o kojima se ljudi normalno dogovaraju u braku, završava neuspjehom jer postavi obrambeni gard da je samo napadam, a želja mi je ukazati joj da je posao - posao, i da tu uvijek mora držati distancu tj. ponašati se maksimalno poslovno. Bezbroj puta sam joj pokušao ponoviti da je obitelj osnova svega – odgovor; pa nismo na početku veze da gugućemo jedno drugom. Ja samo tražim malo pažnje i nježnosti koju i ja pružam njoj.
Naime 7 god. sam stariji od nje i radio sam na odgovornim poslovima, tako da sam ipak recimo stekao puno više radnog iskustva, te me nije lako natjerati na tanak led. Ovo ispada kao pohvala samom sebi, ali vjeruj mi istina je.Taj njen bliski odnos s kolegama na poslu doveo ju je i do krivičnog spora. Odvjetnika u parnici naravno, financiram ja. U tvrtki u kojoj sada radi radi bavi se duplim knjigama, pa je i u slučaju uvjetne osude dovoljan dolazak inspektora da se uvali u još veće probleme. Ne želim da završi u zatvoru, ali možda bi za to nju bilo najbolje rješenje da se spusti na zemlju, jer ja drugog rješenja ne vidim. Znam da je odvratno tako nešto poželjeti supruzi, ali sam na izmaku snaga, pun tuge i bezbroj pitanja zašto i takve mi gluposti padaju na pamet.
Već dvije godine bezuspješno pokušavam zajedno sjesti za stol i dogovoriti neke važne stvari - financije, brigu oko djeteta, održavanje kuće,emotivni život, koji uzgred i ne postoji zadnje dvije godine jer izbjegava svaku moj dodir ili pokušaj intimnog približavanja. Naime to joj smeta. Sve to na žalost bez uspjeha.
Što reći o supruzi koja poseže u djetetovu kasicu i uzima novac, kao i iz mog novčanika, a vjeruj da znam u kunu koliki iznos za taj dan imam u novčaniku. Samo da kaže da joj treba, ne bi bilo problema., ali ovo me ubija,a ja svaku kunu premetnem preko ruku, štedim za dijete da joj pružim kvalitetno školovanje, a da bi apsurd bio veći supruzi ne mogu dati punomoć na tu štednju, jer sam uvjeren da bi taj novac ispario. Da te ovo ne navede na pomisao da sam škrtac - zaista nikome u obitelji ništa ne fali od najnovijih mobitela, prijenosnih računala, odjeće i sl. Samo se držim odgovornom osobom, jer čvrsto stojim na zemlji i svjestam sam realne situacije. Rujana, trebam tvoju pomoć u ovom zbrkanom pismu, ali trenutno su mi takve misli da bih mogao napisati cijeli roman.
Molim za čim hitniji savjet , jer sam na izmaku. Ne znam kako dalje i kojim putem. UUUUpomoć. Hvala.
Očajnik
Dragi Očajniče,
Upravo se nalaziš u situaciji koja je obično rezervirana za žene… muž ima ljubavnicu, noći provodi tulumareći, doma se dođe odmoriti i ništa mu se ne da, a ti šutiš, trpiš, racionaliziraš, nadaš se…čemu?
Jasno mi je da tražiš ljubav i nježnost, ili barem osnovno poštovanje i zahvalnost za ono što inače žene rade "po defaultu" – uz posao vodiš brigu o kućanstvu i naravno - djetetu, njegovom školovanju i odijevanju. Međutim, baš kao i puno, puno žena – ne dobijaš ništa od toga.
Ali pošto si muškarac, osjećaš se valjda još izigranije i napuštenije.
Možda zato nigdje ne spominješ ljubav – što je s jedne strane tipično muški, ali i meni i čitateljima, a i tebi bi već moralo biti jasno da je više nema, barem ne s njene strane. Uostalom, mislim da se ti sebi zapravo ne usuđuješ priznati da je nema niti s tvoje. Kako bi je i bilo? Još ako k tome pribrojimo dvije godine bez seksa, zagrljaja, poljupca, bilo kakve intimnosti….
Svaka čast tvojim pokušajima da održiš obitelj na okupu, ali bojim se da je to pod ovakvim okolnostima – nemoguća misija.
Na žalost, moram ti saopćiti da je taj tvoj crv sumnje u najmanju ruku već trebao narasti kao trakavica ili onaj gigantski crv koji živi u pijesku planete Dine, pa da ga možeš barem jahati. Lijepo je to i pohvalno što si vjerovao u svoju ženu i što nisi nasjeo na anonimne pozive, kao što bi većina ljudi učinila. Inače, ljudi koji su u stanju na taj način denuncirati bilo koga, pa makar i u najboljoj namjeri (ali rijetko se tu radi o dobroti, upravo obrnuto) zbilja su mi odvratni.
Međutim, nema tu više mjesta sumnji, dragi moj - žena te najvjerojatnijeveć vara s mladim managerom (ili je pitanje vremena kada će to učiniti) i niti ne pomišlja promijeniti posao i život u kojem očito uživa. Žalosno je samo što niste bili u stanju sjesti i raščistiti stvari kao odrasli ljudi, i to upravo zato što ste roditelji – dakle, svi se vaši problemi sasvim sigurno odražavaju na maloj, u to nema nimalo sumnje.Ma koliko se ti trudio.
Iz osobnog iskustva ti mogu reći da je bolje živjeti s jednim stabilnim roditeljem nego gledati dvoje ljudi koje najviše voliš kako se svađaju ili još gore – trpiti njihovu ledenu međusobnu šutnju.Zar ti zaista misliš da djevojčica od 14 godina ne vidi što se događa?Ako mene pitaš, i punici je već sve više-manje jasno, pa se možda zato toliko i trudi maloj nadoknaditi majku!
Meni nije jasno zašto ste vas dvoje uopće više zajedno? Ako je sve točno tako kako kažeš (uvijek imam na umu onu legendarnu dr.Housea; 'Everybody lies.'), onda tvoja supruga tebe gadno iskorištava! Zato si valjda i zabrijao sa svojim snatrenjima o zatvoru koji će je "naučiti pameti". Ne vjerujem. Zatvor rijetko kada odigra tu ulogu. Osim toga, kako misliš da će vašoj maloj biti posjećivati mamu u zatvoru? Ne, ona će se možda će jedino trgnuti ako bude morala - sama plaćati odvjetnika. Shvaćaš li što ti pokušavam reći?
Ono pred čime zakopavaš glavu u pijesak: po mom skromnom mišljenju, a to bih ti napisala i da si žensko – realno je to da vaš brak više nema nikakve svrhe niti smisla. Nije više niti ekonomska zajednica, a kamoli išta drugo. Mala i nije tako mala, a osim toga, koliko ja kužim, ionako već dvije godine praktički nema majku. Ovako može još samo izgubiti poštovanje prema ocu.
Ukratko; čovječe, razvedi se! Ima mnogo žena koje čeznu za solidnim frajerom i vjeruj mi da bi bile jako sretne i zahvalne da imaju nekoga na koga se u potpunosti mogu osloniti. U dobru i u zlu. I tko će to shvatiti tako doslovno kao ti.
na ovo pismo me natjerao očaj i želja da spasim svoju bračnu zajednicu u kojoj sam nepune 24 godine. U braku imamo curicu životne dobi 14 god. (da ti ne objašnjavam koliko je to osjetljivo razdoblje). Problemi u braku (jačeg intenziteta) pojavili su se prije dvije godine. Tada je supruga sa solidno plaćenog posla u našem gradu,otišla raditi kod moje rođakinje 100 km dalje. Tamo provodi tri dana u tjednu, a nekada i četiri kao šef računovodstva, s prijavom plaće na minimalcu.Osim opisa posla koji obavlja, po potrebi uskače i na druge poslove u tom ugostiteljskom objektu.Kada je mijenjala posao nismo sjeli da se dogovorimo koje obveze i izazove nosi novi posao. Naime, kada je odsutna brigu oko kćeri preuzima moja savršena punica. Suprugu nikada nisam držao pod staklenim zvonom pa mi ne može prigovoriti da joj je ovaj posao bijeg u slobodu. Otkada radi na navedenom radnom mjestu, meni je postala neprepoznatljiva. Kada se vrati s posla maksimalno je iscrpljena, što zbog opsega posla, što zbog toga što je izuzetno komunikativna osoba i vjerujem da dobar dio vremena i kasnih noćnih sati provodi s osobljem u ispijanju kave do besvijesti (pije dnevno 6-8 kava ), kartanju, itd.Promijenila je stil oblačenja, kao da ide na u noćni provod, a ne na posao -duboki dekolte, skupocjeni mirisi, gelirani nokti, sređena šminka i frizura. Doma o tome ne brine, kao da je i ja nisam željan u takvom izdanju-čak joj je tlaka oprati kosu.
Ponudio sam joj bolje plaćen posao u našem gradu, koji je glatko odbila. Povodljiva je osoba i uvijek pristaje na tuđe prijedloge i ne razmišljajući o posljedicama. Objašnjenje s njene strane glasi: uvijek moram imati blisku osobu u radnom okruženju. Samo ovaj put je riječ o mlađoj muškoj osobi za koju je u stanju napraviti sve.Taj kolega je, za vrijeme dok je doma zove dnevno 4-5 puta, a sve pod izlikom posla. Ona se tada povuče na mirno mjesto da može slobodno razgovarati, o čemu - ne znam, ali mogu nagađati. Nije bitno u koje vrijeme zove, ponoć, podne ili nedjelju. Pošto je neki manager tog objekta, smatram da za takve pozive ima vlasnike pa neka s njima kontaktira- ako se nalazi u situaciji koju ne zna ili ne može riješiti. Tu sam u jednu ruku i posesivan, jer sam primao anonimne pozive i to baš o njenom odnosu s tom osobom, koje sam nastojao ignorirati ali onaj prokleti crv sumnje me ipak proganja. Sve zbog toga jer je moja draga ostavila naš broj fiksnog telefona koji je dostupan svima u toj tvrtki.
Smatram da supružnici mogu biti bliski prijatelji, ali ne i kolege na poslu, jer se prije ili kasnije javlja dublji odnos koji reflektira zrcalno muža rogonju. Svaki pokušaj da sjednemo i dogovorimo se o stvarima o kojima se ljudi normalno dogovaraju u braku, završava neuspjehom jer postavi obrambeni gard da je samo napadam, a želja mi je ukazati joj da je posao - posao, i da tu uvijek mora držati distancu tj. ponašati se maksimalno poslovno. Bezbroj puta sam joj pokušao ponoviti da je obitelj osnova svega – odgovor; pa nismo na početku veze da gugućemo jedno drugom. Ja samo tražim malo pažnje i nježnosti koju i ja pružam njoj.
Naime 7 god. sam stariji od nje i radio sam na odgovornim poslovima, tako da sam ipak recimo stekao puno više radnog iskustva, te me nije lako natjerati na tanak led. Ovo ispada kao pohvala samom sebi, ali vjeruj mi istina je.Taj njen bliski odnos s kolegama na poslu doveo ju je i do krivičnog spora. Odvjetnika u parnici naravno, financiram ja. U tvrtki u kojoj sada radi radi bavi se duplim knjigama, pa je i u slučaju uvjetne osude dovoljan dolazak inspektora da se uvali u još veće probleme. Ne želim da završi u zatvoru, ali možda bi za to nju bilo najbolje rješenje da se spusti na zemlju, jer ja drugog rješenja ne vidim. Znam da je odvratno tako nešto poželjeti supruzi, ali sam na izmaku snaga, pun tuge i bezbroj pitanja zašto i takve mi gluposti padaju na pamet.
Već dvije godine bezuspješno pokušavam zajedno sjesti za stol i dogovoriti neke važne stvari - financije, brigu oko djeteta, održavanje kuće,emotivni život, koji uzgred i ne postoji zadnje dvije godine jer izbjegava svaku moj dodir ili pokušaj intimnog približavanja. Naime to joj smeta. Sve to na žalost bez uspjeha.
Što reći o supruzi koja poseže u djetetovu kasicu i uzima novac, kao i iz mog novčanika, a vjeruj da znam u kunu koliki iznos za taj dan imam u novčaniku. Samo da kaže da joj treba, ne bi bilo problema., ali ovo me ubija,a ja svaku kunu premetnem preko ruku, štedim za dijete da joj pružim kvalitetno školovanje, a da bi apsurd bio veći supruzi ne mogu dati punomoć na tu štednju, jer sam uvjeren da bi taj novac ispario. Da te ovo ne navede na pomisao da sam škrtac - zaista nikome u obitelji ništa ne fali od najnovijih mobitela, prijenosnih računala, odjeće i sl. Samo se držim odgovornom osobom, jer čvrsto stojim na zemlji i svjestam sam realne situacije. Rujana, trebam tvoju pomoć u ovom zbrkanom pismu, ali trenutno su mi takve misli da bih mogao napisati cijeli roman.
Molim za čim hitniji savjet , jer sam na izmaku. Ne znam kako dalje i kojim putem. UUUUpomoć. Hvala.
Očajnik
Dragi Očajniče,
Upravo se nalaziš u situaciji koja je obično rezervirana za žene… muž ima ljubavnicu, noći provodi tulumareći, doma se dođe odmoriti i ništa mu se ne da, a ti šutiš, trpiš, racionaliziraš, nadaš se…čemu?
Jasno mi je da tražiš ljubav i nježnost, ili barem osnovno poštovanje i zahvalnost za ono što inače žene rade "po defaultu" – uz posao vodiš brigu o kućanstvu i naravno - djetetu, njegovom školovanju i odijevanju. Međutim, baš kao i puno, puno žena – ne dobijaš ništa od toga.
Ali pošto si muškarac, osjećaš se valjda još izigranije i napuštenije.
Možda zato nigdje ne spominješ ljubav – što je s jedne strane tipično muški, ali i meni i čitateljima, a i tebi bi već moralo biti jasno da je više nema, barem ne s njene strane. Uostalom, mislim da se ti sebi zapravo ne usuđuješ priznati da je nema niti s tvoje. Kako bi je i bilo? Još ako k tome pribrojimo dvije godine bez seksa, zagrljaja, poljupca, bilo kakve intimnosti….
Svaka čast tvojim pokušajima da održiš obitelj na okupu, ali bojim se da je to pod ovakvim okolnostima – nemoguća misija.
Na žalost, moram ti saopćiti da je taj tvoj crv sumnje u najmanju ruku već trebao narasti kao trakavica ili onaj gigantski crv koji živi u pijesku planete Dine, pa da ga možeš barem jahati. Lijepo je to i pohvalno što si vjerovao u svoju ženu i što nisi nasjeo na anonimne pozive, kao što bi većina ljudi učinila. Inače, ljudi koji su u stanju na taj način denuncirati bilo koga, pa makar i u najboljoj namjeri (ali rijetko se tu radi o dobroti, upravo obrnuto) zbilja su mi odvratni.
Međutim, nema tu više mjesta sumnji, dragi moj - žena te najvjerojatnijeveć vara s mladim managerom (ili je pitanje vremena kada će to učiniti) i niti ne pomišlja promijeniti posao i život u kojem očito uživa. Žalosno je samo što niste bili u stanju sjesti i raščistiti stvari kao odrasli ljudi, i to upravo zato što ste roditelji – dakle, svi se vaši problemi sasvim sigurno odražavaju na maloj, u to nema nimalo sumnje.Ma koliko se ti trudio.
Iz osobnog iskustva ti mogu reći da je bolje živjeti s jednim stabilnim roditeljem nego gledati dvoje ljudi koje najviše voliš kako se svađaju ili još gore – trpiti njihovu ledenu međusobnu šutnju.Zar ti zaista misliš da djevojčica od 14 godina ne vidi što se događa?Ako mene pitaš, i punici je već sve više-manje jasno, pa se možda zato toliko i trudi maloj nadoknaditi majku!
Meni nije jasno zašto ste vas dvoje uopće više zajedno? Ako je sve točno tako kako kažeš (uvijek imam na umu onu legendarnu dr.Housea; 'Everybody lies.'), onda tvoja supruga tebe gadno iskorištava! Zato si valjda i zabrijao sa svojim snatrenjima o zatvoru koji će je "naučiti pameti". Ne vjerujem. Zatvor rijetko kada odigra tu ulogu. Osim toga, kako misliš da će vašoj maloj biti posjećivati mamu u zatvoru? Ne, ona će se možda će jedino trgnuti ako bude morala - sama plaćati odvjetnika. Shvaćaš li što ti pokušavam reći?
Ono pred čime zakopavaš glavu u pijesak: po mom skromnom mišljenju, a to bih ti napisala i da si žensko – realno je to da vaš brak više nema nikakve svrhe niti smisla. Nije više niti ekonomska zajednica, a kamoli išta drugo. Mala i nije tako mala, a osim toga, koliko ja kužim, ionako već dvije godine praktički nema majku. Ovako može još samo izgubiti poštovanje prema ocu.
Ukratko; čovječe, razvedi se! Ima mnogo žena koje čeznu za solidnim frajerom i vjeruj mi da bi bile jako sretne i zahvalne da imaju nekoga na koga se u potpunosti mogu osloniti. U dobru i u zlu. I tko će to shvatiti tako doslovno kao ti.
October 22, 2011
Opravdana nevjera?
Draga Rujana,
Ne znam kako početi, crvenilo mi boji obraze a svoj problem priznajem anonimno. I ruke mi se tresu i srce lupa, jer nitko ne zna za moje tajne i probleme.
Muž i ja smo se upoznali ne tako jako mladi, druga polovica dvadesetih. Nismo bili premladi ali u seksu - oboje neiskusni, i jedno i drugo smo imali samo jednog partnera/icu. I jako smo bili zaljubljeni i oženili se i dobili djecu i tako, sve po redu i kako treba (sad imamo malo više od 40 godina).
Kad god sam gledala filmove ili čitala knjige i u njima vidjela kako ljudi vode ljubav pol sata, sat ma 15 minuta, uvijek sam mislila - filmske izmišljotine, gluposti... Naime, naš seks traje 1-2 minute. Uf, ruke mi se sve jače tresu.
U početku (godinama) to je meni izgledalo ok, zaljubljena do ušiju, neiskusna, prihvaćala sam to. No, nakon tridesete, u meni kao da se pocela buditi žena, željna milovanja i seksa. Mom mužu ne odgovara predigra jer mu ga to spusti. Seksi rublje, kućni striptiz, pokušaji promjene poza nisu urodili plodom.
U jednom periodu života bilo je baš gadno. Kod njega to nije išlo, a u meni se budila zvijer.
I pokleknula sam, spavala sam s tipom kojeg sam poznavala neko vrijeme i znala sam da ima iskustva sa ženama... I nažalost, dogodilo se da sam se uvjerila da knjige i filmovi ne lažu, da zbilja postoji seks koji traje i pola sata i sat i da pritom imaš želju i stenjati i vrištati...
Imam takav posao da se mogu naći s njim za radnog vremena, doma sam uvijek na vrijeme, nikad se ne viđamo popodne ili vikendom. Ništa se u mom životu nije promijenilo (izvana) osim ogromne grižnje savjesti uzrokovane dobrim seksom.
Onda sam pokušala pomalo primijeniti stečena znanja na mužu, ali sav moj trud ispada kao pokušaj da naučim nekoga plesati, a taj netko nema niti malo smisla za ritam. 2 minute i gotov je.... Jednom sam načela temu kako bih htjela da se više potrudimo, ali iako sam je samo malo zagrebla - bio je depresivan danima.
Ovaj drugi je tajna već dvije - tri godine. Užasno me pere grižnja savjesti, ali on me fizički zadovolji. Oboje smo ok sa vezom koja uz seks ne nosi obveze....
Ali ja bih htela to doma!!!! Bez grižnje savijesti!!! Ja bih to htjela imati i prije godinu dana i sutra i za 10 godina!!! Želim znati da li mi muž može pružiti što mi treba, ali svako otvaranje teme je bolno i za mene (njegova reakcija) i njega (depresija). Želim ga probuditi a niti jedna metoda koja sam probala nije uspjela. Želim muškarca koji je u krevetu 40 a ne 14 godišnjak!
Čime da ga potaknem, kako da ga bocnem a da ga ne povrijedim? Molim te pomozi!
Ana
Draga Ana,
U prošlome smo blogu raspravljali o nevjeri i u jednom trenutku se dotakli pitanja može li ona biti, i u kojem slučaju – 'opravdana'. Po mom mišljenju, možda je ovo takva situacija. Ali.
Uvijek ima neko ali, zar ne?
Mislim da kod vas ta situacija puno predugo traje… ti si postala posve nezadovoljna seksom, koliko sam shvatila, već/tek negdje od tridesete – dakle u svakom slučaju, dobrih desetak godina. Ljubavnika već također imaš nekoliko godina, a ispada da si pokušala verbalizirati problem – dakle razgovarati, a ne pokušavati isprovocirati seks raznim drugim metodama – tek nedavno i samo jednom…i povukla se zbog njegove negativne reakcije.
Međutim, mene kao prvo zanima - ako je seks ljepilo koje zajedno drži ljubav, kao što kažu – što drži vas? Jer ako je vaša ljubav toliko duboka da ti niti ne pomišljaš otići od čovjeka koji uopće ne uviđa da te ne zadovoljava, a ovako iz tvog maila ispada – da ga i nije baš toliko briga, jer inače bi ti itekako vrištala, pošto za to baš i nije nužna niti dugotrajna, niti ikakva penetracija – mene zanima zašto onda ne možete sjesti i otvoreno popričati? Čega te je zapravo strah? Što je najgore što se može dogoditi ako ga suočiš sa činjenicom da si nezadovoljna seksualnim životom? Hoće li te ostaviti? I da li se toga bojiš?
Ja razumijem da ga ti voliš i da ga ne želiš povrijediti, ali dovela si se u situaciju još kompliciraniju nego one žene koje glume orgazam, pa bi htjele prestati ali se ne usuđuju dečku/mužu reći da nešto krivo radi (da ga ne povrijede) pa onda ipak radije dalje glume a siroti tip teše uvjeren kako je jebač stoljeća! Često to dovodi do više kolateralnih žrtava – em se njih dvoje na kraju rastanu, em on ništa ne nauči o vođenju ljubavi pa se neka druga cura mora baviti onime što je već trebao naučiti ;)
A sada ozbiljno - već time što živimo, nekoga povrijeđujemo – nemoguće je prolaziti kroz život da nikada nikoga ne povrijediš, a isto je tako nemoguće napredovati u životu, rasti i razvijati se ako povremeno ne doživiš nešto neugodno od drugih. Život je takav, nema tu neke filozofije.
Uostalom, zar ti nije žao sebe? Rastrgnuta si grižnjom savjesti, ne bi željela muža povrijediti, a jesi li se pitala što bi se dogodilo da sazna?
Mislim da ovako riskiraš puno više nego iskrenim, ali naravno – neugodnim razgovorom sa čovjekom kojeg toliko voliš da si maksimalno zakomplicirala svoj/vaš život kako on ne bi patio. Ili točnije, kako njegov muški ponos ne bi patio.
Nedavno sam čitala knjigu sociologa, seksologa i seksualnog terapeuta Aleksandra Štulhofera 'Što je za mene seks', i moram ti reći da on kaže kako je možda najveći seksualni problem današnjice muška nezainteresiranost i isto tako da su u pravilu žene te koje potiču partnera na terapiju jer muškarci se doživljavaju kao 'polovični' ako moraju potražiti tuđu pomoć, pogotovo u – seksu (a ako mene pitaš i inače – zašto niti jedan frajer ne voli pitati prolaznike kako se dovesti do negdje nego je u stanju satima lutati?)…
Osobno ne mislim da se kod tvog muža radi samo o nezainteresiranosti, čini mi se da se radi o puno dubljem i kompleksnijem problemu erekcije, da li fizičkom ili psihičkom, teško je reći.
Dakle, ako isključimo mogućnost da ima duboki psihički problem ili klasičnu erektilnu disfunkciju (što nije isto što i impotencija – koja se pak rješava farmakološki, ali ne bez savjetovanja s liječnikom), tvoja rečenica; 'mom mužu ne odgovara predigra jer mu ga to spusti' ukazuje na to da njemu zapravo nije niti stalo da te zadovolji. I općenito – mrzim riječ predigra. Što je to uopće? Kao da seks treba imati određeni redoslijed, početak, sredinu i kraj. Pa ako je to seks – neka hvala. Dakle, ako njega ne veseli kada je tebi lijepo, ako te ne želi barem milovati ili ljubiti do orgaz(a)ma (a za lijene i nespretne postoje i tehnička pomagala) onda se meni čini da ta vaša ljubav možda i nije tako idealna kakvom se čini kada ti pričaš o svojoj grižnji savjesti, hm? Ili ja griješim, pa ti on to sve pruža, ali to ti nije dovoljno?
Kako god bilo, teško da će se riješiti ako hodaš kao po jajima (oprosti, ali nisam mogla odoljeti ovoj igri riječi) – naprosto ga stavi pred zid – reci mu da već neko vrijeme nisi zadovoljna i pitaj ga je li mu stalo do tebe i ako jest – može li to malo jasnije pokazati? I zaboravi scenarij: ljubljenje-predigra-penetracija-hrkanje… neka ti pokaže koliko mu je stalo milovanjima i poljupcima – i to ne samo u usta ;) – ili tako što će pristati na seksualnu terapiju koja će mu možda pomoći, ali je pitanje hoće li ikada biti kao tvoj ljubavnik. Jer lijepo si rekla, neki ljudi naprosto nemaju osjećaj za ritam i nikada neće naučiti plesati kao kubanski salsa plesači ili tango ili flamenko majstori, ali nekada i dobar pogo (punkerski ples – skakanje gore-dolje koje si možda vidjela na koncertima) može biti - možda ne stilski savršen, ali barem - veseo i pun žara i žudnje za životom.
Ne znam kako početi, crvenilo mi boji obraze a svoj problem priznajem anonimno. I ruke mi se tresu i srce lupa, jer nitko ne zna za moje tajne i probleme.
Muž i ja smo se upoznali ne tako jako mladi, druga polovica dvadesetih. Nismo bili premladi ali u seksu - oboje neiskusni, i jedno i drugo smo imali samo jednog partnera/icu. I jako smo bili zaljubljeni i oženili se i dobili djecu i tako, sve po redu i kako treba (sad imamo malo više od 40 godina).
Kad god sam gledala filmove ili čitala knjige i u njima vidjela kako ljudi vode ljubav pol sata, sat ma 15 minuta, uvijek sam mislila - filmske izmišljotine, gluposti... Naime, naš seks traje 1-2 minute. Uf, ruke mi se sve jače tresu.
U početku (godinama) to je meni izgledalo ok, zaljubljena do ušiju, neiskusna, prihvaćala sam to. No, nakon tridesete, u meni kao da se pocela buditi žena, željna milovanja i seksa. Mom mužu ne odgovara predigra jer mu ga to spusti. Seksi rublje, kućni striptiz, pokušaji promjene poza nisu urodili plodom.
U jednom periodu života bilo je baš gadno. Kod njega to nije išlo, a u meni se budila zvijer.
I pokleknula sam, spavala sam s tipom kojeg sam poznavala neko vrijeme i znala sam da ima iskustva sa ženama... I nažalost, dogodilo se da sam se uvjerila da knjige i filmovi ne lažu, da zbilja postoji seks koji traje i pola sata i sat i da pritom imaš želju i stenjati i vrištati...
Imam takav posao da se mogu naći s njim za radnog vremena, doma sam uvijek na vrijeme, nikad se ne viđamo popodne ili vikendom. Ništa se u mom životu nije promijenilo (izvana) osim ogromne grižnje savjesti uzrokovane dobrim seksom.
Onda sam pokušala pomalo primijeniti stečena znanja na mužu, ali sav moj trud ispada kao pokušaj da naučim nekoga plesati, a taj netko nema niti malo smisla za ritam. 2 minute i gotov je.... Jednom sam načela temu kako bih htjela da se više potrudimo, ali iako sam je samo malo zagrebla - bio je depresivan danima.
Ovaj drugi je tajna već dvije - tri godine. Užasno me pere grižnja savjesti, ali on me fizički zadovolji. Oboje smo ok sa vezom koja uz seks ne nosi obveze....
Ali ja bih htela to doma!!!! Bez grižnje savijesti!!! Ja bih to htjela imati i prije godinu dana i sutra i za 10 godina!!! Želim znati da li mi muž može pružiti što mi treba, ali svako otvaranje teme je bolno i za mene (njegova reakcija) i njega (depresija). Želim ga probuditi a niti jedna metoda koja sam probala nije uspjela. Želim muškarca koji je u krevetu 40 a ne 14 godišnjak!
Čime da ga potaknem, kako da ga bocnem a da ga ne povrijedim? Molim te pomozi!
Ana
Draga Ana,
U prošlome smo blogu raspravljali o nevjeri i u jednom trenutku se dotakli pitanja može li ona biti, i u kojem slučaju – 'opravdana'. Po mom mišljenju, možda je ovo takva situacija. Ali.
Uvijek ima neko ali, zar ne?
Mislim da kod vas ta situacija puno predugo traje… ti si postala posve nezadovoljna seksom, koliko sam shvatila, već/tek negdje od tridesete – dakle u svakom slučaju, dobrih desetak godina. Ljubavnika već također imaš nekoliko godina, a ispada da si pokušala verbalizirati problem – dakle razgovarati, a ne pokušavati isprovocirati seks raznim drugim metodama – tek nedavno i samo jednom…i povukla se zbog njegove negativne reakcije.
Međutim, mene kao prvo zanima - ako je seks ljepilo koje zajedno drži ljubav, kao što kažu – što drži vas? Jer ako je vaša ljubav toliko duboka da ti niti ne pomišljaš otići od čovjeka koji uopće ne uviđa da te ne zadovoljava, a ovako iz tvog maila ispada – da ga i nije baš toliko briga, jer inače bi ti itekako vrištala, pošto za to baš i nije nužna niti dugotrajna, niti ikakva penetracija – mene zanima zašto onda ne možete sjesti i otvoreno popričati? Čega te je zapravo strah? Što je najgore što se može dogoditi ako ga suočiš sa činjenicom da si nezadovoljna seksualnim životom? Hoće li te ostaviti? I da li se toga bojiš?
Ja razumijem da ga ti voliš i da ga ne želiš povrijediti, ali dovela si se u situaciju još kompliciraniju nego one žene koje glume orgazam, pa bi htjele prestati ali se ne usuđuju dečku/mužu reći da nešto krivo radi (da ga ne povrijede) pa onda ipak radije dalje glume a siroti tip teše uvjeren kako je jebač stoljeća! Često to dovodi do više kolateralnih žrtava – em se njih dvoje na kraju rastanu, em on ništa ne nauči o vođenju ljubavi pa se neka druga cura mora baviti onime što je već trebao naučiti ;)
A sada ozbiljno - već time što živimo, nekoga povrijeđujemo – nemoguće je prolaziti kroz život da nikada nikoga ne povrijediš, a isto je tako nemoguće napredovati u životu, rasti i razvijati se ako povremeno ne doživiš nešto neugodno od drugih. Život je takav, nema tu neke filozofije.
Uostalom, zar ti nije žao sebe? Rastrgnuta si grižnjom savjesti, ne bi željela muža povrijediti, a jesi li se pitala što bi se dogodilo da sazna?
Mislim da ovako riskiraš puno više nego iskrenim, ali naravno – neugodnim razgovorom sa čovjekom kojeg toliko voliš da si maksimalno zakomplicirala svoj/vaš život kako on ne bi patio. Ili točnije, kako njegov muški ponos ne bi patio.
Nedavno sam čitala knjigu sociologa, seksologa i seksualnog terapeuta Aleksandra Štulhofera 'Što je za mene seks', i moram ti reći da on kaže kako je možda najveći seksualni problem današnjice muška nezainteresiranost i isto tako da su u pravilu žene te koje potiču partnera na terapiju jer muškarci se doživljavaju kao 'polovični' ako moraju potražiti tuđu pomoć, pogotovo u – seksu (a ako mene pitaš i inače – zašto niti jedan frajer ne voli pitati prolaznike kako se dovesti do negdje nego je u stanju satima lutati?)…
Osobno ne mislim da se kod tvog muža radi samo o nezainteresiranosti, čini mi se da se radi o puno dubljem i kompleksnijem problemu erekcije, da li fizičkom ili psihičkom, teško je reći.
Dakle, ako isključimo mogućnost da ima duboki psihički problem ili klasičnu erektilnu disfunkciju (što nije isto što i impotencija – koja se pak rješava farmakološki, ali ne bez savjetovanja s liječnikom), tvoja rečenica; 'mom mužu ne odgovara predigra jer mu ga to spusti' ukazuje na to da njemu zapravo nije niti stalo da te zadovolji. I općenito – mrzim riječ predigra. Što je to uopće? Kao da seks treba imati određeni redoslijed, početak, sredinu i kraj. Pa ako je to seks – neka hvala. Dakle, ako njega ne veseli kada je tebi lijepo, ako te ne želi barem milovati ili ljubiti do orgaz(a)ma (a za lijene i nespretne postoje i tehnička pomagala) onda se meni čini da ta vaša ljubav možda i nije tako idealna kakvom se čini kada ti pričaš o svojoj grižnji savjesti, hm? Ili ja griješim, pa ti on to sve pruža, ali to ti nije dovoljno?
Kako god bilo, teško da će se riješiti ako hodaš kao po jajima (oprosti, ali nisam mogla odoljeti ovoj igri riječi) – naprosto ga stavi pred zid – reci mu da već neko vrijeme nisi zadovoljna i pitaj ga je li mu stalo do tebe i ako jest – može li to malo jasnije pokazati? I zaboravi scenarij: ljubljenje-predigra-penetracija-hrkanje… neka ti pokaže koliko mu je stalo milovanjima i poljupcima – i to ne samo u usta ;) – ili tako što će pristati na seksualnu terapiju koja će mu možda pomoći, ali je pitanje hoće li ikada biti kao tvoj ljubavnik. Jer lijepo si rekla, neki ljudi naprosto nemaju osjećaj za ritam i nikada neće naučiti plesati kao kubanski salsa plesači ili tango ili flamenko majstori, ali nekada i dobar pogo (punkerski ples – skakanje gore-dolje koje si možda vidjela na koncertima) može biti - možda ne stilski savršen, ali barem - veseo i pun žara i žudnje za životom.
October 15, 2011
(Ne)moral i e(ro)tika
Pozdrav,
Da li misliš da ljudi koji varaju ispoljavaju isti obrazac ponašanja i u ostalim sferama života? Ako su sposobni varati, lagati, izmotavati se pred partnerom da li to znači da su takvi i u poslu, prijateljstvu, poštenju i sl.? Da li možemo govoriti o zapravo istom obrascu ponašanja takve osobe u svim sferama života? Ukoliko netko teži samo svom zadovoljstvu, hedonizmu i seksualnim potrebama i nije ga pretjerano briga o ljudima koji su mu vjerni, da li to znači da bi i frenda izdao, prevario i slagao u poslu, i sl., da bi se okoristio i zadovoljio svoje potrebe?
Hm...ili opet to ovisi o razlozima zbog kojih netko vara, pa bi ovi prvi koje sam nabrojao bili emocionalno prazne osobe koje vjerojatno ni same ne znaju što žele u životu, zapravo nesretne i isfrustrirane osobe koje na taj način nadoknađuju manjak zadovoljstva u životu pa su onda i u svemu takvi, a ne samo vezama...
Dolazimo do pitanja 'zašto ljudi varaju' i postoje li ok razlozi za to, pa da ih se ne okarakterizira kao moralne nule, prevarante i lažove i u ostalim sferama života. Ja osobno sam uvijek pomišljao na prijevaru kad sam bio u nekoj životnoj krizi i sam nezadovoljan sobom, pa mi je ta druga došla kao ispušni ventil - nešto što je samo moje i odvojeno od briga...znači li to da sam i u drugim stvarima takav? Lažov, prevarant, oportunist koji uvijek pribjegne 'jednostavnijem' rješenju...?
H.
Misliš, prema onoj – 'Tko laže, taj i krade, a tko krade, taj i ubija?'
Eeeeee, dragi H., tim su se pitanjima bavile i najveće svjetske ne samo glave, već i čitave religije….ali vidim da bi ti malo filozofirao, kako ovo ne bi ispalo samo još jedno pismo na temu prijevare. Pa dobro, nemam ništa protiv.
Najzgodnije mi se čini početi od religije…
Pa tako Dekalog (10 božjih zapovijedi) navodno vuče podrijetlo još od Egipatske knjige mrtvih (oko 1550. p.n.e.), u kojoj se navodi kako izgleda posljednji sud gdje se odlučuje ima li dotični pokojnik pravo na vječni život – te između ostaloga navodi: '…Klonio sam se grijeha za tebe i nisam se ponašao prevarantski i neiskreno... nisam nanosio bol ili učinio drugoga da plače. Nisam ubio niti sam dao takvu naredbu... nisam krao. Nisam govorio laži ni prostote…nisam prekomjerno i nezakonito bludničio….'
Pošto su Židovi svojevremeno pobjegli iz faraonskog Egipta, sličnost Mojsijevih deset zapovijedi koje je od boga dobio na planini Sinaj sa gornjim citatom nekako baš upada u oči …
Dekalog je od Judaizma preuzelo Kršćanstvo, baš kao od njega još kasnije - Islam. Osobno se ne mogu oteti dojmu da su te zapovijedi između ostaloga služile tome da ljude zaštite jedne od drugih, pa čak u neku ruku - i od sebe samih. Drugim riječima, bez obzira vjeruješ li da ih je izmislilo božanstvo ili pak nekakav skup mudraca/zakonodavaca – manje je važno. Ali tko god to bio, sigurno ih nije slučajno naveo/la/lo i to doslovno istim riječima u Tori, Bibliji i K'uranu;
Ne ubij!
Ne sagriješi bludno!
Ne ukradi!
Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!
Budizam, četvrta najveća svjetska religija ne barata zapovijedima nego navodi principe po kojima treba živjeti, a neki od osnovnih su ahimsa (nenasilje), satya (istina), asteya (ne-krađa), brahmacharya (neki taj princip tumače kao celibat, dok drugi smatraju da se radi o zabrani vanbračnog seksa).
Zapravo je najtužnije od svega što su ljudi upravo u ime svojih religija prekršili sve te principe, što realistično pokazuje koliko smo u stvari - nesavršeni.
Inače, promišljanjem ispravnosti života nisu se bavile samo religije, već i cijela jedna grana filozofije – etika ili znanost o moralu. Glavne su teme etike dobro, ispravno djelovanje i život.
E sad. Što se tiče tvog pitanja, možda ti etika može odgovoriti; naime, ona razlikuje dobro u sebi i korisno dobro. Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića, nema vanjsku svrhu, nema za cilj neku korist ili interes. To je čisto dobro, ono što nazivamo vrijednost, vrlina, ono čemu bi čovjek trebao težiti, dakle nekakav ideal dobra. Korisno pak dobro ima za svrhu neku korist, dakle interes.…
Dakle, oni prvi ljudi na koje se odnosio tvoj buket pitanja (oprosti ako ne mogu odgovoriti baš na sva, i onako će me svi popljuvati za ovaj traktat jer ljudi su željni brze senzacije i baš su zato takvi kakvima ih ti opisuješ), dakle, oportuni i površni ljudi doživljavaju svijet i sve oko sebe kao – korisno dobro, pa tako i druge. Dok su im korisni, bila ta korist dobra zabava (seks?) ili materijalna korist, biti će uz njih. Ali čim se ukaže prilika za nečim boljim, većim, ili višim bila to cica, guzica ili platna stepenica, najčešće će biti – aj' bok!
E sad- etika razlikuje i hedonističko i utilitarističko shvaćanje dobra.
Hedonizam, kao što znamo, najvećim dobrom smatra ugodu i zadovoljstvo, tako da je kod hedonista sve što misle i rade usmjereno ka stvaranju ugode.
Utilitarizam, pak smatra da nije samo bitna količina ugode, nego i kvaliteta, pa zato u svemu što radimo moramo ne samo procijeniti posljedice nego i paziti na odnos između štete i koristi, jer to dovodi do sreće pojedinca, a time i do sreće cijele zajednice.
Međutim kada i koliko individualna korist može biti i korist društva? Mislim da je to pitanje kojim u posljednje vrijeme neki razbijaju glavu – u Remetincu.
Međutim zakon koji ih je tamo strpao je ekstremna mjera društva kojim bi inače trebala vladati tzv. moralna pravila – ilitiga (za one koji nisu taj dan bili u školi) skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi koje su prihvaćene u životu neke zajednice. Moral bi tako trebao određivati kakvo bi trebalo biti ljudsko djelovanje, a članovi te zajednice bi te principe trebali prihvaćati i podvrgavati im se, e da bi tako regulirali međuljudske odnose...a pošto se većina tih moralnih pravila s vremenom mijenja, mijenja se i društvo. I obrnuto – društvo se mijenja, pa tako s njime i moralna pravila, što nije nužno uvijek loše – ali ova četiri najosnovnija principa, pravila ili zapovijedi (kako ih već hoćeš nazvati) – mislim da su put ka sreći.
No stvar je u tome da ne postoje političke ili ekonomske sankcije za one koji su ta moralna pravila prekršili.
Dakle, u najgorem slučaju neki prekršitelji će biti izvrgnuti ruglu i bojkotu online okoline (ili prijekoru Moralke ;), drugi će se ispovijediti, treći je utopiti u hedonizmu…. grižnja savijesti bi trebala biti dobar pokazatelj vlastitog ispravnog djelovanja. Nevolja je u tome da je mnogi ljudi nemaju. Možda je ti ipak imaš - osim ako nisi iz sporta odlučio postavljati filozofska pitanja.
Međutim, ja sam poput Sokrata (ne tako pametna, ali naivna :)) koji je smatrao da se vrlina može naučiti, odnosno daje ona znanje. Tvrdio je da čovjek mora znati što je dobro (ideja dobra), da bi isto i činio. Ali ne vidim više gdje bi to naučio kada živi u društvu u kojem je sve podređeno hedonizmu, utilitarizmu, ili koristi?! Uostalom, ne zaboravi da su Sokrata prisilili da popije otrov, kao što će i mnogi suočeni s duljinom ovog posta poželjeti i meni.
Ah da, uskoro će početi Dnevnik pa mi pada na pamet kako je Sokratov učenik Platon smatrao da su za dobru državu potrebne četiri vrline: mudrost, pravednost, hrabrost i umjerenost.
Čekajte da bacim pogled. Ma gdje su li se sakrile? Vidim samo oportunizam.
A njega odlično utjelovljuje inačica one izreke sa početka teksta: 'Tko laže, taj i krade, a tko krade – ima čokolade.'
Ok. A sada bez filozofije.
Da, mislim da jesi. Što ne znači da takav moraš i ostati. Promijeni se.
Ili kako ti poručuje moj prijatelj S. 'Mene stvarno zaboli kud ide svijet, bitno mi je kud' idem ja, reci mu neka ne brine tuđe spike i ne živi tuđi život, nego neka radi na sebi…ako još ima na kome.'
P.S.
Zašto ženu i prijatelja navodiš kao dvije odvojene kategorije? Ako ti žena nije istovremeno i prijateljica, čemu takav brak? Budi radije pošten, progutaj govno, prekini i počni iznova. Etično.
Da li misliš da ljudi koji varaju ispoljavaju isti obrazac ponašanja i u ostalim sferama života? Ako su sposobni varati, lagati, izmotavati se pred partnerom da li to znači da su takvi i u poslu, prijateljstvu, poštenju i sl.? Da li možemo govoriti o zapravo istom obrascu ponašanja takve osobe u svim sferama života? Ukoliko netko teži samo svom zadovoljstvu, hedonizmu i seksualnim potrebama i nije ga pretjerano briga o ljudima koji su mu vjerni, da li to znači da bi i frenda izdao, prevario i slagao u poslu, i sl., da bi se okoristio i zadovoljio svoje potrebe?
Hm...ili opet to ovisi o razlozima zbog kojih netko vara, pa bi ovi prvi koje sam nabrojao bili emocionalno prazne osobe koje vjerojatno ni same ne znaju što žele u životu, zapravo nesretne i isfrustrirane osobe koje na taj način nadoknađuju manjak zadovoljstva u životu pa su onda i u svemu takvi, a ne samo vezama...
Dolazimo do pitanja 'zašto ljudi varaju' i postoje li ok razlozi za to, pa da ih se ne okarakterizira kao moralne nule, prevarante i lažove i u ostalim sferama života. Ja osobno sam uvijek pomišljao na prijevaru kad sam bio u nekoj životnoj krizi i sam nezadovoljan sobom, pa mi je ta druga došla kao ispušni ventil - nešto što je samo moje i odvojeno od briga...znači li to da sam i u drugim stvarima takav? Lažov, prevarant, oportunist koji uvijek pribjegne 'jednostavnijem' rješenju...?
H.
Misliš, prema onoj – 'Tko laže, taj i krade, a tko krade, taj i ubija?'
Eeeeee, dragi H., tim su se pitanjima bavile i najveće svjetske ne samo glave, već i čitave religije….ali vidim da bi ti malo filozofirao, kako ovo ne bi ispalo samo još jedno pismo na temu prijevare. Pa dobro, nemam ništa protiv.
Najzgodnije mi se čini početi od religije…
Pa tako Dekalog (10 božjih zapovijedi) navodno vuče podrijetlo još od Egipatske knjige mrtvih (oko 1550. p.n.e.), u kojoj se navodi kako izgleda posljednji sud gdje se odlučuje ima li dotični pokojnik pravo na vječni život – te između ostaloga navodi: '…Klonio sam se grijeha za tebe i nisam se ponašao prevarantski i neiskreno... nisam nanosio bol ili učinio drugoga da plače. Nisam ubio niti sam dao takvu naredbu... nisam krao. Nisam govorio laži ni prostote…nisam prekomjerno i nezakonito bludničio….'
Pošto su Židovi svojevremeno pobjegli iz faraonskog Egipta, sličnost Mojsijevih deset zapovijedi koje je od boga dobio na planini Sinaj sa gornjim citatom nekako baš upada u oči …
Dekalog je od Judaizma preuzelo Kršćanstvo, baš kao od njega još kasnije - Islam. Osobno se ne mogu oteti dojmu da su te zapovijedi između ostaloga služile tome da ljude zaštite jedne od drugih, pa čak u neku ruku - i od sebe samih. Drugim riječima, bez obzira vjeruješ li da ih je izmislilo božanstvo ili pak nekakav skup mudraca/zakonodavaca – manje je važno. Ali tko god to bio, sigurno ih nije slučajno naveo/la/lo i to doslovno istim riječima u Tori, Bibliji i K'uranu;
Ne ubij!
Ne sagriješi bludno!
Ne ukradi!
Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!
Budizam, četvrta najveća svjetska religija ne barata zapovijedima nego navodi principe po kojima treba živjeti, a neki od osnovnih su ahimsa (nenasilje), satya (istina), asteya (ne-krađa), brahmacharya (neki taj princip tumače kao celibat, dok drugi smatraju da se radi o zabrani vanbračnog seksa).
Zapravo je najtužnije od svega što su ljudi upravo u ime svojih religija prekršili sve te principe, što realistično pokazuje koliko smo u stvari - nesavršeni.
Inače, promišljanjem ispravnosti života nisu se bavile samo religije, već i cijela jedna grana filozofije – etika ili znanost o moralu. Glavne su teme etike dobro, ispravno djelovanje i život.
E sad. Što se tiče tvog pitanja, možda ti etika može odgovoriti; naime, ona razlikuje dobro u sebi i korisno dobro. Dobro u sebi ne zavisi od drugog bića, nema vanjsku svrhu, nema za cilj neku korist ili interes. To je čisto dobro, ono što nazivamo vrijednost, vrlina, ono čemu bi čovjek trebao težiti, dakle nekakav ideal dobra. Korisno pak dobro ima za svrhu neku korist, dakle interes.…
Dakle, oni prvi ljudi na koje se odnosio tvoj buket pitanja (oprosti ako ne mogu odgovoriti baš na sva, i onako će me svi popljuvati za ovaj traktat jer ljudi su željni brze senzacije i baš su zato takvi kakvima ih ti opisuješ), dakle, oportuni i površni ljudi doživljavaju svijet i sve oko sebe kao – korisno dobro, pa tako i druge. Dok su im korisni, bila ta korist dobra zabava (seks?) ili materijalna korist, biti će uz njih. Ali čim se ukaže prilika za nečim boljim, većim, ili višim bila to cica, guzica ili platna stepenica, najčešće će biti – aj' bok!
E sad- etika razlikuje i hedonističko i utilitarističko shvaćanje dobra.
Hedonizam, kao što znamo, najvećim dobrom smatra ugodu i zadovoljstvo, tako da je kod hedonista sve što misle i rade usmjereno ka stvaranju ugode.
Utilitarizam, pak smatra da nije samo bitna količina ugode, nego i kvaliteta, pa zato u svemu što radimo moramo ne samo procijeniti posljedice nego i paziti na odnos između štete i koristi, jer to dovodi do sreće pojedinca, a time i do sreće cijele zajednice.
Međutim kada i koliko individualna korist može biti i korist društva? Mislim da je to pitanje kojim u posljednje vrijeme neki razbijaju glavu – u Remetincu.
Međutim zakon koji ih je tamo strpao je ekstremna mjera društva kojim bi inače trebala vladati tzv. moralna pravila – ilitiga (za one koji nisu taj dan bili u školi) skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi koje su prihvaćene u životu neke zajednice. Moral bi tako trebao određivati kakvo bi trebalo biti ljudsko djelovanje, a članovi te zajednice bi te principe trebali prihvaćati i podvrgavati im se, e da bi tako regulirali međuljudske odnose...a pošto se većina tih moralnih pravila s vremenom mijenja, mijenja se i društvo. I obrnuto – društvo se mijenja, pa tako s njime i moralna pravila, što nije nužno uvijek loše – ali ova četiri najosnovnija principa, pravila ili zapovijedi (kako ih već hoćeš nazvati) – mislim da su put ka sreći.
No stvar je u tome da ne postoje političke ili ekonomske sankcije za one koji su ta moralna pravila prekršili.
Dakle, u najgorem slučaju neki prekršitelji će biti izvrgnuti ruglu i bojkotu online okoline (ili prijekoru Moralke ;), drugi će se ispovijediti, treći je utopiti u hedonizmu…. grižnja savijesti bi trebala biti dobar pokazatelj vlastitog ispravnog djelovanja. Nevolja je u tome da je mnogi ljudi nemaju. Možda je ti ipak imaš - osim ako nisi iz sporta odlučio postavljati filozofska pitanja.
Međutim, ja sam poput Sokrata (ne tako pametna, ali naivna :)) koji je smatrao da se vrlina može naučiti, odnosno daje ona znanje. Tvrdio je da čovjek mora znati što je dobro (ideja dobra), da bi isto i činio. Ali ne vidim više gdje bi to naučio kada živi u društvu u kojem je sve podređeno hedonizmu, utilitarizmu, ili koristi?! Uostalom, ne zaboravi da su Sokrata prisilili da popije otrov, kao što će i mnogi suočeni s duljinom ovog posta poželjeti i meni.
Ah da, uskoro će početi Dnevnik pa mi pada na pamet kako je Sokratov učenik Platon smatrao da su za dobru državu potrebne četiri vrline: mudrost, pravednost, hrabrost i umjerenost.
Čekajte da bacim pogled. Ma gdje su li se sakrile? Vidim samo oportunizam.
A njega odlično utjelovljuje inačica one izreke sa početka teksta: 'Tko laže, taj i krade, a tko krade – ima čokolade.'
Ok. A sada bez filozofije.
Da, mislim da jesi. Što ne znači da takav moraš i ostati. Promijeni se.
Ili kako ti poručuje moj prijatelj S. 'Mene stvarno zaboli kud ide svijet, bitno mi je kud' idem ja, reci mu neka ne brine tuđe spike i ne živi tuđi život, nego neka radi na sebi…ako još ima na kome.'
P.S.
Zašto ženu i prijatelja navodiš kao dvije odvojene kategorije? Ako ti žena nije istovremeno i prijateljica, čemu takav brak? Budi radije pošten, progutaj govno, prekini i počni iznova. Etično.
October 8, 2011
Oralni horor
Draga Rujana (i svi ostali),
Moj problem je izuzetno seksualne prirode i poprilično mi je neugodno pričati o njemu, pa se iskreno nadam da ćeš mi svojim savjetom pomoći ili ga barem ublažiti. Iako na ovom blogu već dugo nije bilo nekih seksualnih tema, osjetila sam se ohrabrenom naslovom tvog bloga i nadam se da nisam fulala temu.
Pa krenimo…
Već tri godine uživam u divnoj vezi s muškarcem koji mi intelektualno, duhovno i fizički odgovara. Imamo zajedničke interese, a opet dovoljno slobode da s jedne i druge strane odvojeno uživamo u stvarima koje nas zanimaju. Najbolji smo prijatelji, a opet žestoki ljubavnici. Usuđujem se čak reći da je on ljubav mog života, a i ja njegovog. I baš iz tog razloga što ga volim cijelim svojim bićem, nije mi jasno zašto mu ne mogu pružiti oralni užitak. U tom dijelu naše idilične veze dolazi do problema. On, kao i valjda svaki muškarac, želi da mu se s vremena na vrijeme kvalitetno popuši, a ja mu to nisam u stanju pružiti. Sama pomisao na taj njegov dio u mojim ustima mi diže želudac i tjera me na povraćanje. Pokušala sam nebrojeno puta, ali nije išlo.
Također ne uživam kad me on pokuša oralno zadovoljiti. Sva se ukočim i atmosfera splasne u roku par sekundi. Pričali smo već o tome, pokušali na milijun načina prezentirati mi taj oralni čin na zanimljiv/duhovit/opušten/napet/opasan/siguran/zavodljiv način…neka blokada u meni mi ne dopušta da se uživim u valjda najnormalniju stvar u kojoj uživaju svi parovi (i oni koji to nisu). Pokušali smo čak i s hranom. Bilo je tu raznih kombinacija čokolade, jagoda, šlaga. Rezultat je bio da mjesec dana nisam željela okusiti čokoladu (koju inače obožavam).
Odgojena sam u konzervativnoj obitelji na poprilično puritanski način. Doma se nikad nije pričalo o seksu, moji već godina spavaju u odvojenim spavaćim sobama i veže ih samo duboko poštivanje i hrpa obveza. Mogu na prste jedne ruke izbrojiti koliko puta sam ih vidjela da se ljube, a i to su bili čedni poljupci u obraz. Trebaju mi prsti dvije ruke da nabrojim koliko puta sam ih vidjela zagrljene. Odrasla u odnosima tako škrtim fizičkim kontaktom, odlučila sam da ću imati strastveni život pun poljubaca, dodira i požude.
Sudbina mi je dala predivnog muškarca koji me je oslobodio. S njim sam prvi put pogledala pornić. Hobi mu je crtanje i par puta sam mu gola pozirala u poprilično eksplicitnim pozama. U seksu smo jako inovativni i često isprobavamo nove poze. Ali oralni seks mi je nepojmljiv i zlo mi je kad ga se sjetim. Ne znam je li posrijedi strah, sram ili nešto treće.
Nadam se da imaš neki savjet ili ideju jer se želim osloboditi ove zadnje stege u mom seksualnom životu.
Puritanka
Draga Puritanko,
Ne samo što nisi fulala temu, nego ti se naprosto želim zahvaliti na ukazanom povjerenju! Naime, u zadnje sam vrijeme sve više uvjerena kako je problem u mom spolu – da sam muško, imam osjećaj da bi me više ljudi pitalo pitanja vezana za seks, ali pošto nisam….pretvaram se u psihološku savjetnicu.
Mislim da sam žrtva dvostrukih mjerila – kao i mnoge druge žene – pošto nisam Jebač, a kao – fina sam jer se ne eksponiram po medijima erotskog karaktera niti pišem priče ili romane na tu temu – dakle, nisam Kurva – znači da valjda nemam pojma o seksu.
No kako se još nitko nije žalio, utvaram si da ponešto ipak znam; evo, bar donekle znam kako ti je.
Iako nisam odrasla u puritanskoj obitelji, dapače – i mene su svojevremeno mučili slični problemi, a vjeruj mi – i mnoge druge djevojke i žene. Na žalost, mnoge od nas imaju blokadu u glavi kada se radi o primanju oralnog seksa; da li imam neugodan miris, da li je to njemu odvratno, da li moja vagina izgleda normalno/ružno, da li je to njemu dosadno, samo su neka od pitanja koja se mogu rojiti u glavi (ne)sretnice koja se našla u tom….položaju. a kao što znamo – kada mozak nije baj-baj, teško je osjećati se haj. Dapače – mnoga će se onda uz višestruko ispričavanje izvući iz te situacije, čime ima velike šanse povrijediti dotičnog, dok će druge ležati u grču trudeći se da što prije dostignu orgazam – što je potpuno kontraproduktivno, ili ga pak odglumiti što je vrhunac gluposti…
O ovom segmentu tvog pitanja mogu ti reći ono što sam u istoj situaciji čula od muškarca; 'Pa zar zbilja misliš da bih radio nešto što mi ne odgovara? I uostalom, ako sam i dovoljno glup da to radim, onda je to samo moj problem, a ne i tvoj!'
Međutim, problem je u tome da je većina žena (zbog raznoraznih razloga – želja za bliskošću/sigurnošću/vezivanje/manipuliranje) sklona (i/ili sposobna) u krevetu raditi nešto što im ne odgovara i još se pri tome praviti da u tome uživa, pa nam je zato tako teško prihvatiti da većina frajera nije takva.
Dapače. Znam da sada generaliziram, ali pri tome molim muškarce koji nisu takvi da se ne ljute. Dečki, iz mog iskustva i iskustva svih žena koje poznajem – u manjini ste.
Prema tome, vjeruj mi – ako to i radi samo zato da bi mu ti na isti način uzvratila, a u stvari mu je grozno – to nije tvoj problem. Međutim, koliko sam shvatila, vi ste jako povezani i iskreni jedno prema drugome, a bojim se i da si ti pravilno locirala stvarni problem – možda su ti roditelji kao maloj govorili; "Fuj, bekino!" kada bi sama sebe dodirivala, tako da ti je sada vrlo teško na svoje/tuđe tijelo, a samim time i seks gledati kao na nešto prirodno i lijepo u čemu se može i treba uživati, a pogotovo s partnerom koji te voli, poštuje i u kojeg imaš povjerenja…
Da mi nisi povjerila sve detalje o eksperimentiranju s hranom, pomislila bih da imaš klasične ženske strahove; da li ja/on dobro miriše/m 'tamo dolje', kakav mu je okus sperme i da li ću se zagrcnuti…
Najlakše je da se za vrijeme kupanja/tuširanja upustiš u istraživanje njegovih intimnih dijelova tijela ustima i jezikom, a što se tiče drugog klasičnog straha oko okusa/gutanja sperme – ne vjeruj svemu što vidiš u pornićima; niti je jedina metoda oralne obrade muškarca akcija tipa Duboko grlo, niti je gutanje baš toliko važno.
Uostalom, frajeri su u tom trenutku na sedmom nebu i vjeruj mi – pojma nemaju što se dešava – osim ako baš netko ima fiksaciju na taj segment seksualne igre. Ali takav muškarac onda ne bi hodao tri godine sa ženom koja ne uživa u oralnom seksu. Dakle – ne moraš gutati spermu, možeš se ili dogovoriti s dragim da te na neki način upozori, malo se izmakne ili ti stavi ruku na kosu ili rame, a s vremenom ćeš naučiti prepoznati znakove nadolazećeg orgazma i sama. Ako pak (ikada, ijedan) frajer insistira na gutanju sperme, voljela bih ga vidjeti da se prvo sam okuša u tom sportu – neka lijepo prstom prvo poliže vlastitu spermu! Inače, vjerovala ili ne, postoje i likovi koji se nakon toga ne žele ljubiti sa ženom koja im je taj užitak pružila, ali na takve ne treba trošiti riječi.
Čovjek te voli takvu kakva jesi. Dakle, da mu je oralni seks toliko važan, ne bi bio s tobom. Što naravno ne znači da se trebate prestati truditi – osim ako taj trud oko povećavanja užitka tebi donosi samo muku.
Jedan moj dobar prijatelj živio je s curom godinama – bez oralnog seksa s bilo koje strane. I tek kada su se rastali (a to nije bio razlog) ispričao mi je za taj njezin problem. Žena je bila strašno sputana i nesigurna u svoje tijelo, a povrh svega i poprilično gadljiva i opsjednuta higijenom, tako da se nisu mogli niti poševiti prije nego što bi se oboje dobro otuširali (zaboravi spontani seks u parku, autu, plaži….) – ali, kako je rekao – 'Kada štima 7 od 10 najvažnijih stvari u vezi, one 3 nisu toliko važne….samo se čovjek treba pitati može li živit' bez njih, pa ak' si sam kaže da može, onda to može funkcionirat'.'
Međutim, kao što sam rekla – ako to nisu tvoji strahovi, a kao što vidiš – uz pažljivog partnera ih se može razriješiti – radi se o dubljim pitanjima. Osjećaš li sram i strah da te on neće poštovati zato što radiš nešto 'prljavo'? Doživljavaš li to možda na neki način ponižavajuće, iako racionalno znaš da nije tako? U tom slučaju mislim da bi trebala razmotriti psihoterapiju zato da ti pomogne promijeniti taj obrazac nastao puritanskim odgojem – jer tko zna kakve još probleme može kriti odrastanje sa tako ukočenim roditeljima u domu lišenom dodira….
A tvoj dragi bi u međuvremenu trebao poštovati tvoje želje i strahove i ne bi trebao ustrajati na oralcu – ako i kada budeš spremna, prvi će to saznati!
Moj problem je izuzetno seksualne prirode i poprilično mi je neugodno pričati o njemu, pa se iskreno nadam da ćeš mi svojim savjetom pomoći ili ga barem ublažiti. Iako na ovom blogu već dugo nije bilo nekih seksualnih tema, osjetila sam se ohrabrenom naslovom tvog bloga i nadam se da nisam fulala temu.
Pa krenimo…
Već tri godine uživam u divnoj vezi s muškarcem koji mi intelektualno, duhovno i fizički odgovara. Imamo zajedničke interese, a opet dovoljno slobode da s jedne i druge strane odvojeno uživamo u stvarima koje nas zanimaju. Najbolji smo prijatelji, a opet žestoki ljubavnici. Usuđujem se čak reći da je on ljubav mog života, a i ja njegovog. I baš iz tog razloga što ga volim cijelim svojim bićem, nije mi jasno zašto mu ne mogu pružiti oralni užitak. U tom dijelu naše idilične veze dolazi do problema. On, kao i valjda svaki muškarac, želi da mu se s vremena na vrijeme kvalitetno popuši, a ja mu to nisam u stanju pružiti. Sama pomisao na taj njegov dio u mojim ustima mi diže želudac i tjera me na povraćanje. Pokušala sam nebrojeno puta, ali nije išlo.
Također ne uživam kad me on pokuša oralno zadovoljiti. Sva se ukočim i atmosfera splasne u roku par sekundi. Pričali smo već o tome, pokušali na milijun načina prezentirati mi taj oralni čin na zanimljiv/duhovit/opušten/napet/opasan/siguran/zavodljiv način…neka blokada u meni mi ne dopušta da se uživim u valjda najnormalniju stvar u kojoj uživaju svi parovi (i oni koji to nisu). Pokušali smo čak i s hranom. Bilo je tu raznih kombinacija čokolade, jagoda, šlaga. Rezultat je bio da mjesec dana nisam željela okusiti čokoladu (koju inače obožavam).
Odgojena sam u konzervativnoj obitelji na poprilično puritanski način. Doma se nikad nije pričalo o seksu, moji već godina spavaju u odvojenim spavaćim sobama i veže ih samo duboko poštivanje i hrpa obveza. Mogu na prste jedne ruke izbrojiti koliko puta sam ih vidjela da se ljube, a i to su bili čedni poljupci u obraz. Trebaju mi prsti dvije ruke da nabrojim koliko puta sam ih vidjela zagrljene. Odrasla u odnosima tako škrtim fizičkim kontaktom, odlučila sam da ću imati strastveni život pun poljubaca, dodira i požude.
Sudbina mi je dala predivnog muškarca koji me je oslobodio. S njim sam prvi put pogledala pornić. Hobi mu je crtanje i par puta sam mu gola pozirala u poprilično eksplicitnim pozama. U seksu smo jako inovativni i često isprobavamo nove poze. Ali oralni seks mi je nepojmljiv i zlo mi je kad ga se sjetim. Ne znam je li posrijedi strah, sram ili nešto treće.
Nadam se da imaš neki savjet ili ideju jer se želim osloboditi ove zadnje stege u mom seksualnom životu.
Puritanka
Draga Puritanko,
Ne samo što nisi fulala temu, nego ti se naprosto želim zahvaliti na ukazanom povjerenju! Naime, u zadnje sam vrijeme sve više uvjerena kako je problem u mom spolu – da sam muško, imam osjećaj da bi me više ljudi pitalo pitanja vezana za seks, ali pošto nisam….pretvaram se u psihološku savjetnicu.
Mislim da sam žrtva dvostrukih mjerila – kao i mnoge druge žene – pošto nisam Jebač, a kao – fina sam jer se ne eksponiram po medijima erotskog karaktera niti pišem priče ili romane na tu temu – dakle, nisam Kurva – znači da valjda nemam pojma o seksu.
No kako se još nitko nije žalio, utvaram si da ponešto ipak znam; evo, bar donekle znam kako ti je.
Iako nisam odrasla u puritanskoj obitelji, dapače – i mene su svojevremeno mučili slični problemi, a vjeruj mi – i mnoge druge djevojke i žene. Na žalost, mnoge od nas imaju blokadu u glavi kada se radi o primanju oralnog seksa; da li imam neugodan miris, da li je to njemu odvratno, da li moja vagina izgleda normalno/ružno, da li je to njemu dosadno, samo su neka od pitanja koja se mogu rojiti u glavi (ne)sretnice koja se našla u tom….položaju. a kao što znamo – kada mozak nije baj-baj, teško je osjećati se haj. Dapače – mnoga će se onda uz višestruko ispričavanje izvući iz te situacije, čime ima velike šanse povrijediti dotičnog, dok će druge ležati u grču trudeći se da što prije dostignu orgazam – što je potpuno kontraproduktivno, ili ga pak odglumiti što je vrhunac gluposti…
O ovom segmentu tvog pitanja mogu ti reći ono što sam u istoj situaciji čula od muškarca; 'Pa zar zbilja misliš da bih radio nešto što mi ne odgovara? I uostalom, ako sam i dovoljno glup da to radim, onda je to samo moj problem, a ne i tvoj!'
Međutim, problem je u tome da je većina žena (zbog raznoraznih razloga – želja za bliskošću/sigurnošću/vezivanje/manipuliranje) sklona (i/ili sposobna) u krevetu raditi nešto što im ne odgovara i još se pri tome praviti da u tome uživa, pa nam je zato tako teško prihvatiti da većina frajera nije takva.
Dapače. Znam da sada generaliziram, ali pri tome molim muškarce koji nisu takvi da se ne ljute. Dečki, iz mog iskustva i iskustva svih žena koje poznajem – u manjini ste.
Prema tome, vjeruj mi – ako to i radi samo zato da bi mu ti na isti način uzvratila, a u stvari mu je grozno – to nije tvoj problem. Međutim, koliko sam shvatila, vi ste jako povezani i iskreni jedno prema drugome, a bojim se i da si ti pravilno locirala stvarni problem – možda su ti roditelji kao maloj govorili; "Fuj, bekino!" kada bi sama sebe dodirivala, tako da ti je sada vrlo teško na svoje/tuđe tijelo, a samim time i seks gledati kao na nešto prirodno i lijepo u čemu se može i treba uživati, a pogotovo s partnerom koji te voli, poštuje i u kojeg imaš povjerenja…
Da mi nisi povjerila sve detalje o eksperimentiranju s hranom, pomislila bih da imaš klasične ženske strahove; da li ja/on dobro miriše/m 'tamo dolje', kakav mu je okus sperme i da li ću se zagrcnuti…
Najlakše je da se za vrijeme kupanja/tuširanja upustiš u istraživanje njegovih intimnih dijelova tijela ustima i jezikom, a što se tiče drugog klasičnog straha oko okusa/gutanja sperme – ne vjeruj svemu što vidiš u pornićima; niti je jedina metoda oralne obrade muškarca akcija tipa Duboko grlo, niti je gutanje baš toliko važno.
Uostalom, frajeri su u tom trenutku na sedmom nebu i vjeruj mi – pojma nemaju što se dešava – osim ako baš netko ima fiksaciju na taj segment seksualne igre. Ali takav muškarac onda ne bi hodao tri godine sa ženom koja ne uživa u oralnom seksu. Dakle – ne moraš gutati spermu, možeš se ili dogovoriti s dragim da te na neki način upozori, malo se izmakne ili ti stavi ruku na kosu ili rame, a s vremenom ćeš naučiti prepoznati znakove nadolazećeg orgazma i sama. Ako pak (ikada, ijedan) frajer insistira na gutanju sperme, voljela bih ga vidjeti da se prvo sam okuša u tom sportu – neka lijepo prstom prvo poliže vlastitu spermu! Inače, vjerovala ili ne, postoje i likovi koji se nakon toga ne žele ljubiti sa ženom koja im je taj užitak pružila, ali na takve ne treba trošiti riječi.
Čovjek te voli takvu kakva jesi. Dakle, da mu je oralni seks toliko važan, ne bi bio s tobom. Što naravno ne znači da se trebate prestati truditi – osim ako taj trud oko povećavanja užitka tebi donosi samo muku.
Jedan moj dobar prijatelj živio je s curom godinama – bez oralnog seksa s bilo koje strane. I tek kada su se rastali (a to nije bio razlog) ispričao mi je za taj njezin problem. Žena je bila strašno sputana i nesigurna u svoje tijelo, a povrh svega i poprilično gadljiva i opsjednuta higijenom, tako da se nisu mogli niti poševiti prije nego što bi se oboje dobro otuširali (zaboravi spontani seks u parku, autu, plaži….) – ali, kako je rekao – 'Kada štima 7 od 10 najvažnijih stvari u vezi, one 3 nisu toliko važne….samo se čovjek treba pitati može li živit' bez njih, pa ak' si sam kaže da može, onda to može funkcionirat'.'
Međutim, kao što sam rekla – ako to nisu tvoji strahovi, a kao što vidiš – uz pažljivog partnera ih se može razriješiti – radi se o dubljim pitanjima. Osjećaš li sram i strah da te on neće poštovati zato što radiš nešto 'prljavo'? Doživljavaš li to možda na neki način ponižavajuće, iako racionalno znaš da nije tako? U tom slučaju mislim da bi trebala razmotriti psihoterapiju zato da ti pomogne promijeniti taj obrazac nastao puritanskim odgojem – jer tko zna kakve još probleme može kriti odrastanje sa tako ukočenim roditeljima u domu lišenom dodira….
A tvoj dragi bi u međuvremenu trebao poštovati tvoje želje i strahove i ne bi trebao ustrajati na oralcu – ako i kada budeš spremna, prvi će to saznati!
October 1, 2011
Razotkrivena
Draga Rujana,
prijateljica je u jednom muškom društvu koje sam tek upoznala rastrubila da mi se sviđa jedan lik. Zapravo je to i krivi izraz jer sam ja rekla da sam napokon upoznala nekog koga bih voljela više upoznati jer mi je baš drag i dobar tip. Ne možeš odmah znati da ti se sviđa kada ga još ne poznaš, zar ne?!
Sad su dečki dobili temu za međusobnu zezanciju a meni je užasno neugodno. K tome s njim povremeno i poslovno dolazim u kontakt. Što da radim? Ja sam se odlučila praviti kao da ne znam da oni znaju. To su male ženske stvari koje se ne govore muškima dok se od njih ne dobije neki znak.
Bezveze se osjećam i sada sam sva ukočena u tom društvu. Kao da sam razotkrivena. Ja sve taktiziram, važem, planiram.... i tako se najsigurnije osjećam. Svi smo istih godina, više od 25, a manje od 30. Što savjetuješ?
Hvala ti draga
Razotkrivena
Draga Razotkrivena, na žalost – to sada i jesi!
Iako ti se vjerojatno strašnije čini to što misliš da bi netko od njih sada mogao na neki način tu informaciju proslijediti dalje do tog tipa koji bi ti se mogao sviđati ;), to zapravo nije niti u tvojoj moći, niti bi se trebala oko toga uzrujavati.
Ljudi tračaju često i puno. Uostalom, pogledaj koliki dio masovnih medija je zapravo podređen upravo tom žanru – traču. Gomili informacija o drugim ljudima koje najčešće niti poznajemo, niti su informacije o njima točne ili čak – važne. Kada bi čovjek osvijestio tu činjenicu, i odlučio ne biti dijelom kulture trača - tek bi tada shvatio koliko naših svakodnevnih razgovora otpada na teme koji zapravo nemaju smisla.
Međutim, trač ipak ima svoju društvenu funkciju, a to je u najboljem slučaju razbibriga, a u najgorem – zloba.
E vidiš – zloba. To je bila moguća motivacija tvoje prijateljice, što je zapravo – bitniji dio ove priče.
Jer ti ćeš se s tim dečkom ili spetljati ili nećeš – uostalom, prvo moraš uopće odlučiti da li ti se sviđa. Prema tome, ta ti 'informacija' koju je ona proslijedila najvjerojatnije neće niti odmoći niti pomoći , ali zbilja bi bilo zanimljivo saznati - zašto je to napravila?
Da je to bilo u dobroj namjeri, onda bi vjerojatno (u povjerenju) rekla samo njemu ili nekome tko je njegov jako dobar prijatelj. I to nikada ne bi došlo do tebe. Ali bi bilo dokaz da je – glupa. Što baš i nije neki izgovor za čin izdaje, pa makar i u najboljoj namjeri, pa sasvim sigurno niti preporuka za daljnje druženje.
Međutim, ovo što ti je napravila može ukazivati na to da je:
a. glupa
b. zlobna
c. ljubomorna
d. sve gore navedeno.
Pravo je pitanje – kako si se ti, tako sklona kontroli (taktiziranju, vaganju, planiranju) uopće uspjela spetljati s takvom prijateljicom? I što ćeš nakon ovoga s tim prijateljstvom napraviti?
a. oprostiti, ali izbaciti je iz kruga ljudi u kojem bi mogla ponovno doći u situaciju da raspolaže bilo kakvom informacijom o tvojim osjećajima, željama ili planovima.
b. isključiti iz svog života, i to po kratkom postupku, a po mogućnosti i ceremonijalno – brisanje e-mail adrese, ukidanje Facebook prijateljstva, itd.
c. sjesti s njom na piće i zatražiti objašnjenje, reći joj kako se osjećaš zbog toga što ti je je napravila i udijeliti odgovarajuću kaznu te upozorenje da to više nikada ne učini, jer u protivnom će 'brati kožu na šiljak', te zatražiti ispriku
d. sve gore navedeno.
Btw., 'branje kože na šiljak' je zanimljiv izraz, za koji se ne mogu sjetiti gdje sam ga čula, ali odmah uz to vizualiziram onog oderanog čovjeka sa lanjske izložbe o ljudskom tijelu koji stoji, a preko ruke mu je prebačena vlastita – koža. I on je, zapravo – razotkriven.
Dakle, iako se ti sada osjećaš baš tako – kao da nosiš vlastitu kožu prebačenu preko ruke i svi mogu vidjeti tvoju osjetljivu nutrinu, u tom se društvu ipak pokušaj ponašati kao da se ništa nije dogodilo, jer:
a. malo je vjerojatno da će itko od tih frajera njemu to reći, a zezaju te jer su možda ljubomorni što ti se ne sviđa netko od njih.
b. svojim ćeš ponašanjem tako zapravo odati dojam da te nije briga, a samim time potkopati njene riječi
c. nećeš im dati gušta
d. sve gore navedeno
prijateljica je u jednom muškom društvu koje sam tek upoznala rastrubila da mi se sviđa jedan lik. Zapravo je to i krivi izraz jer sam ja rekla da sam napokon upoznala nekog koga bih voljela više upoznati jer mi je baš drag i dobar tip. Ne možeš odmah znati da ti se sviđa kada ga još ne poznaš, zar ne?!
Sad su dečki dobili temu za međusobnu zezanciju a meni je užasno neugodno. K tome s njim povremeno i poslovno dolazim u kontakt. Što da radim? Ja sam se odlučila praviti kao da ne znam da oni znaju. To su male ženske stvari koje se ne govore muškima dok se od njih ne dobije neki znak.
Bezveze se osjećam i sada sam sva ukočena u tom društvu. Kao da sam razotkrivena. Ja sve taktiziram, važem, planiram.... i tako se najsigurnije osjećam. Svi smo istih godina, više od 25, a manje od 30. Što savjetuješ?
Hvala ti draga
Razotkrivena
Draga Razotkrivena, na žalost – to sada i jesi!
Iako ti se vjerojatno strašnije čini to što misliš da bi netko od njih sada mogao na neki način tu informaciju proslijediti dalje do tog tipa koji bi ti se mogao sviđati ;), to zapravo nije niti u tvojoj moći, niti bi se trebala oko toga uzrujavati.
Ljudi tračaju često i puno. Uostalom, pogledaj koliki dio masovnih medija je zapravo podređen upravo tom žanru – traču. Gomili informacija o drugim ljudima koje najčešće niti poznajemo, niti su informacije o njima točne ili čak – važne. Kada bi čovjek osvijestio tu činjenicu, i odlučio ne biti dijelom kulture trača - tek bi tada shvatio koliko naših svakodnevnih razgovora otpada na teme koji zapravo nemaju smisla.
Međutim, trač ipak ima svoju društvenu funkciju, a to je u najboljem slučaju razbibriga, a u najgorem – zloba.
E vidiš – zloba. To je bila moguća motivacija tvoje prijateljice, što je zapravo – bitniji dio ove priče.
Jer ti ćeš se s tim dečkom ili spetljati ili nećeš – uostalom, prvo moraš uopće odlučiti da li ti se sviđa. Prema tome, ta ti 'informacija' koju je ona proslijedila najvjerojatnije neće niti odmoći niti pomoći , ali zbilja bi bilo zanimljivo saznati - zašto je to napravila?
Da je to bilo u dobroj namjeri, onda bi vjerojatno (u povjerenju) rekla samo njemu ili nekome tko je njegov jako dobar prijatelj. I to nikada ne bi došlo do tebe. Ali bi bilo dokaz da je – glupa. Što baš i nije neki izgovor za čin izdaje, pa makar i u najboljoj namjeri, pa sasvim sigurno niti preporuka za daljnje druženje.
Međutim, ovo što ti je napravila može ukazivati na to da je:
a. glupa
b. zlobna
c. ljubomorna
d. sve gore navedeno.
Pravo je pitanje – kako si se ti, tako sklona kontroli (taktiziranju, vaganju, planiranju) uopće uspjela spetljati s takvom prijateljicom? I što ćeš nakon ovoga s tim prijateljstvom napraviti?
a. oprostiti, ali izbaciti je iz kruga ljudi u kojem bi mogla ponovno doći u situaciju da raspolaže bilo kakvom informacijom o tvojim osjećajima, željama ili planovima.
b. isključiti iz svog života, i to po kratkom postupku, a po mogućnosti i ceremonijalno – brisanje e-mail adrese, ukidanje Facebook prijateljstva, itd.
c. sjesti s njom na piće i zatražiti objašnjenje, reći joj kako se osjećaš zbog toga što ti je je napravila i udijeliti odgovarajuću kaznu te upozorenje da to više nikada ne učini, jer u protivnom će 'brati kožu na šiljak', te zatražiti ispriku
d. sve gore navedeno.
Btw., 'branje kože na šiljak' je zanimljiv izraz, za koji se ne mogu sjetiti gdje sam ga čula, ali odmah uz to vizualiziram onog oderanog čovjeka sa lanjske izložbe o ljudskom tijelu koji stoji, a preko ruke mu je prebačena vlastita – koža. I on je, zapravo – razotkriven.
Dakle, iako se ti sada osjećaš baš tako – kao da nosiš vlastitu kožu prebačenu preko ruke i svi mogu vidjeti tvoju osjetljivu nutrinu, u tom se društvu ipak pokušaj ponašati kao da se ništa nije dogodilo, jer:
a. malo je vjerojatno da će itko od tih frajera njemu to reći, a zezaju te jer su možda ljubomorni što ti se ne sviđa netko od njih.
b. svojim ćeš ponašanjem tako zapravo odati dojam da te nije briga, a samim time potkopati njene riječi
c. nećeš im dati gušta
d. sve gore navedeno
September 24, 2011
U iščekivanju listopada
Draga Rujana,
Prije 3 godine sam odlučila spakirati sve svoje stvari u 2 kovčega i otisnuti se u nepoznato. U svom rodnom kraju, u koji sam se vratila nakon studija sam bila nezadovoljna sa svim i svačim, osim sa poslom. Razočarenja na ljubavnom planu su se nizala, udarci su me izjedali sve više i više. To je bio glavni razlog odlaska u nepoznato.
U nepoznatom sam se dobro snašla na poslovnom planu, ali ljubav opet čista nula. Međutim, odlučila sam poklanjati više pažnje sebi i svojim željama i potrebama, ugađati si na sve moguće načine, što je pridonijelo tome što sam zadovoljna sa sobom. Postala sam veselija, zadovoljnija, društvenija...sve dok mi netko ne pokaže da mu se sviđam. Tada ulazim u svoj oklop i ništa ne vidim, ne čujem, ne osjetim...
I onda dogodilo se ovo ljeto. Odem u svoj rodni kraj, bez ikakvih očekivanja, tek na odmor. Sretnem dečka kojeg poznajem iz djetinjstva, po ponašanju mi se učinilo da se zbunio što me uopće vidi...ali taj zaključak stavim sa strane i dogovorimo se za popodnevni odlazak na plažu. Odlično, mislim, barem ću se družiti sa nekim koga odavno poznajem....
Međutim, ponašanje ga odaje...nije baš prijateljsko...ali to i dalje stavljam sa strane. Druženja se nastavljaju svaki dan, rijetko u većem društvu, češće nasamo. Kroz priču mi je rekao kako sam mu se oduvijek sviđala, svakog mog dečka je znao i koliko su mi veze trajale.... nije bio napadan, priznajem, ugodno me iznenadio.
Nakon 5-6 dana svakodnevnog i intenzivnog druženja proveli smo noć zajedno. Nisam htjela razmišljati ni o čemu, već samo uživati. U svakom našem zajednički provedenom trenutku osjećala sam se predivno. Dao mi je do znanja djelima da mu je stalo, ali riječi na tu temu nije bilo. Jednu večer smo se raspričali o svemu i svačemu, nekoliko puta me pitao kada će doći kod mene, rekoh kada god želiš....
Odredio je 10. mj., što mi je i u redu s obzirom na njegove obaveze. Nakon pete provedene zajedničke noći, dok smo uživali u ljetnom zvjezdanom nebu, pitala sam ga što smo mi sad. Između poljubaca mi je rekao da ćemo vidjeti do slijedećeg susreta, jer da je ovo druženje malo bilo preintenzivno za donošenje ikakvih zaključaka, uz komentar da misli je to u redu, i tražio je moj potvrdan odgovor na to. Potvrdila sam, a to je bio trenutak kada sam jedva suzdržavala krik. Opet.
Ljeto je došlo kraju, ja sam se vratila svojoj kolotečini. On je ostao na jugu, svoj na svome. Desetak dana smo se čuli, dopisivali SMS-om, ne nekog posebnog sadržaja...a onda - muk. Na moj jedan SMS odgovorio mi je tek sutradan, i to onako bezveze. Nisam odgovorila i od toga je prošlo 4 dana.
Bijesna sam. Na sebe što sam si dopustila da čekam nekoga da se javi. Onda se prisjetim predivnih osjećaja dok sam bila s njim, a koje je on izazvao svojim maksimalnim poklanjanjem pažnje meni. Poželim ga zvati, javiti mu se... pa onda opet ne. Sada je pitanje: preokrenuti misli na nešto sasvim drugo, a doći će taj 10. mjesec kad-tad, pa kada dođe - sve ćemo riješiti u četiri oka...ipak, takav je bio dogovor, zar ne, koji sam šutke prihvatila?! Ili ga skroz zaboraviti, a ostaviti uspomenu samo na jedno divno ljeto i avanutricu?
Pozdrav,
D.
Draga D.,
Prije svega mi je žao što ti nisam mogla odmah odgovoriti, pa je, eto, listopad već iza ugla…
Zato mislim da bi, ako si već do sada čekala - trebala izdržati još malo, jer načelno nemaš puno više toga za izgubiti.
Iz tvog mi se maila čini da si prilično emocionalno zaključana osoba, što je, pretpostavljam - posljedica razočaranja koja si doživjela na ljubavnom planu. Na žalost, o prirodi tih ljubavnih veza ne znam ništa, ali očigledno si u međuvremenu u Nepoznatom donekle ipak povratila samopouzdanje, pa si u rodni kraj došla opuštena jer si mislila da znaš što te čeka...ništa.
Jedan moj prijatelj bi to nazvao gay bar sindromom. Naime, imao je teoriju – koja se pokazala točna – da je žene najjednostavnije 'zbariti' u gay baru jer to uopće ne očekuju i potpuno su opuštene. Naravno, jasno ti je da je i on jednoga dana skupio prnje, otišao u Nepoznato (baš kao i ja) i tamo harao po gay barovima. Ovdje bi prije dobio ciglu u glavu na izlazu nego što bi našao opuštenu lovinu, dok je tamo jednom – skoro dobio po glavi zato jer je pokušao uletjeti među – dvije lezbijke. Znam, jer bila sam tamo i na svoje oči se uvjerila kolika gomila prekrasnih hetero-djevojaka (najčešće manekenki) tamo leluja u prozirnoj odjeći ludo se zabavljajući sa svojim gay prijateljima - frizerima, stilistima, fotografima i sličnom ekipom. Ali taj prvi put – on se zalijepio baš na dvije pogrešne djevojke. Međutim, naučio je lekciju i nastavio haračiti sve dok mu nije došla glave jedna manekenka koja se došla malo provesti sa svojim frizerom. Opušteno, naravno.
Sada imaju dvoje vrlo lijepe i slatke dječice i jako se smiju što ljudi čudno reagiraju kada im odgovore na pitanje 'E, a gdje ste se vas dvoje upoznali?'
Tako si se i ti opustila na plaži, s poznanikom iz mlađih dana koji ti možda nikad prije nije bio baš jako napet, pa ti je to još više odgovaralo jer si očekivala društvo bez komplikacija, a kad tamo….
On se možda malo proljepšao, možda nikada nisi prije s njim niti pravo razgovarala pa si se ugodno iznenadila što ima i nešto za reći, zatim ti je poškakljao ponos time što je sve znao o tvom ljubavnom životu….i….pala si kao zrela kruška! Uostalom, zašto ne? Ljeto, sunce, more, pažnja – pa ženo, bila bi robot, kiborg, željezna lady, da nisi.
Naravno, logično je da želiš da ono u čemu uživaš vječno traje, ali na žalost – sve što nam se događa, sve što imamo i sve što osjećamo je prolazno….Pa sve da ti je rekao da te sutra čeka kod matičara, mogla mu je pasti cigla na glavu. Hoću reći – ne možeš zauvijek živjeti u strahu od prepuštanja, jer ćeš puno toga – propustiti!
A što se tiče onog razgovora, vrlo je moguće da je tip bio iskreno zatečen vašim odnosom i zbilja nije znao što da radi/kaže, ali je isto tako moguće da je htio samo odgoditi trenutak istine i pustiti da se odnos razvodni ili pak vidjeti hoće li mu se još s nekom 'posrećiti' do kraja ljeta – teško je reći, ali nije niti toliko važno. Važno je da se ti ipak ne bi trebala u takvim situacijama bojati izreći svoje mišljenje i ne bi smjela zatomljavati krikove u sebi – em zato što stvaraš sama sebi unutarnju napetost, em zato što bi možda mogla djelovati nezainterestirano ili pak pretjerano pomirljivo….a izgleda da takva nisi, jer sada ne bi bjesnila.
Naravno, ja te ne poznajem, a iz tvog maila nisam ništa saznala niti o njemu osim da te već dugo promatra izdaleka i da možda radi u turizmu jer je slobodan tek u listopadu (to se sad ja igram Mentalista), ali – po mom mišljenju, igranje igrica je za one zbilja mlade koji tek upoznaju svijet.
Ako želiš živjeti hrabro i ispunjeno, budi iskrena prema sebi i ljudima oko sebe – to jest teži način, ali dugoročno – okružiti ćeš se kvalitetnijim ljudima i izgraditi kvalitetnije odnose nego oni koji ne govore što misle, već ono što smatraju da se od njih očekuje….a poslije pate.
Dakle, drugi puta reci – 'Ne želim čekati, želim znati na čemu sam (pa ti vidi da li ti se takva sviđam ili ne)!'
I na kraju - pričekaj listopad, ali razmišljaj o svemu kao o lijepoj ljetnoj avanturici. I nipošto ne gubi samopouzdanje, ma što se dogodilo - jer ti si u životu već napravila nešto za što mnogi ljudi uopće nemaju hrabrosti, iako bi željeli. Uzela si 2 kofera i sama otišla u Nepoznato! Zato nema toga što ti ne možeš, samo vjeruj u sebe.
Prije 3 godine sam odlučila spakirati sve svoje stvari u 2 kovčega i otisnuti se u nepoznato. U svom rodnom kraju, u koji sam se vratila nakon studija sam bila nezadovoljna sa svim i svačim, osim sa poslom. Razočarenja na ljubavnom planu su se nizala, udarci su me izjedali sve više i više. To je bio glavni razlog odlaska u nepoznato.
U nepoznatom sam se dobro snašla na poslovnom planu, ali ljubav opet čista nula. Međutim, odlučila sam poklanjati više pažnje sebi i svojim željama i potrebama, ugađati si na sve moguće načine, što je pridonijelo tome što sam zadovoljna sa sobom. Postala sam veselija, zadovoljnija, društvenija...sve dok mi netko ne pokaže da mu se sviđam. Tada ulazim u svoj oklop i ništa ne vidim, ne čujem, ne osjetim...
I onda dogodilo se ovo ljeto. Odem u svoj rodni kraj, bez ikakvih očekivanja, tek na odmor. Sretnem dečka kojeg poznajem iz djetinjstva, po ponašanju mi se učinilo da se zbunio što me uopće vidi...ali taj zaključak stavim sa strane i dogovorimo se za popodnevni odlazak na plažu. Odlično, mislim, barem ću se družiti sa nekim koga odavno poznajem....
Međutim, ponašanje ga odaje...nije baš prijateljsko...ali to i dalje stavljam sa strane. Druženja se nastavljaju svaki dan, rijetko u većem društvu, češće nasamo. Kroz priču mi je rekao kako sam mu se oduvijek sviđala, svakog mog dečka je znao i koliko su mi veze trajale.... nije bio napadan, priznajem, ugodno me iznenadio.
Nakon 5-6 dana svakodnevnog i intenzivnog druženja proveli smo noć zajedno. Nisam htjela razmišljati ni o čemu, već samo uživati. U svakom našem zajednički provedenom trenutku osjećala sam se predivno. Dao mi je do znanja djelima da mu je stalo, ali riječi na tu temu nije bilo. Jednu večer smo se raspričali o svemu i svačemu, nekoliko puta me pitao kada će doći kod mene, rekoh kada god želiš....
Odredio je 10. mj., što mi je i u redu s obzirom na njegove obaveze. Nakon pete provedene zajedničke noći, dok smo uživali u ljetnom zvjezdanom nebu, pitala sam ga što smo mi sad. Između poljubaca mi je rekao da ćemo vidjeti do slijedećeg susreta, jer da je ovo druženje malo bilo preintenzivno za donošenje ikakvih zaključaka, uz komentar da misli je to u redu, i tražio je moj potvrdan odgovor na to. Potvrdila sam, a to je bio trenutak kada sam jedva suzdržavala krik. Opet.
Ljeto je došlo kraju, ja sam se vratila svojoj kolotečini. On je ostao na jugu, svoj na svome. Desetak dana smo se čuli, dopisivali SMS-om, ne nekog posebnog sadržaja...a onda - muk. Na moj jedan SMS odgovorio mi je tek sutradan, i to onako bezveze. Nisam odgovorila i od toga je prošlo 4 dana.
Bijesna sam. Na sebe što sam si dopustila da čekam nekoga da se javi. Onda se prisjetim predivnih osjećaja dok sam bila s njim, a koje je on izazvao svojim maksimalnim poklanjanjem pažnje meni. Poželim ga zvati, javiti mu se... pa onda opet ne. Sada je pitanje: preokrenuti misli na nešto sasvim drugo, a doći će taj 10. mjesec kad-tad, pa kada dođe - sve ćemo riješiti u četiri oka...ipak, takav je bio dogovor, zar ne, koji sam šutke prihvatila?! Ili ga skroz zaboraviti, a ostaviti uspomenu samo na jedno divno ljeto i avanutricu?
Pozdrav,
D.
Draga D.,
Prije svega mi je žao što ti nisam mogla odmah odgovoriti, pa je, eto, listopad već iza ugla…
Zato mislim da bi, ako si već do sada čekala - trebala izdržati još malo, jer načelno nemaš puno više toga za izgubiti.
Iz tvog mi se maila čini da si prilično emocionalno zaključana osoba, što je, pretpostavljam - posljedica razočaranja koja si doživjela na ljubavnom planu. Na žalost, o prirodi tih ljubavnih veza ne znam ništa, ali očigledno si u međuvremenu u Nepoznatom donekle ipak povratila samopouzdanje, pa si u rodni kraj došla opuštena jer si mislila da znaš što te čeka...ništa.
Jedan moj prijatelj bi to nazvao gay bar sindromom. Naime, imao je teoriju – koja se pokazala točna – da je žene najjednostavnije 'zbariti' u gay baru jer to uopće ne očekuju i potpuno su opuštene. Naravno, jasno ti je da je i on jednoga dana skupio prnje, otišao u Nepoznato (baš kao i ja) i tamo harao po gay barovima. Ovdje bi prije dobio ciglu u glavu na izlazu nego što bi našao opuštenu lovinu, dok je tamo jednom – skoro dobio po glavi zato jer je pokušao uletjeti među – dvije lezbijke. Znam, jer bila sam tamo i na svoje oči se uvjerila kolika gomila prekrasnih hetero-djevojaka (najčešće manekenki) tamo leluja u prozirnoj odjeći ludo se zabavljajući sa svojim gay prijateljima - frizerima, stilistima, fotografima i sličnom ekipom. Ali taj prvi put – on se zalijepio baš na dvije pogrešne djevojke. Međutim, naučio je lekciju i nastavio haračiti sve dok mu nije došla glave jedna manekenka koja se došla malo provesti sa svojim frizerom. Opušteno, naravno.
Sada imaju dvoje vrlo lijepe i slatke dječice i jako se smiju što ljudi čudno reagiraju kada im odgovore na pitanje 'E, a gdje ste se vas dvoje upoznali?'
Tako si se i ti opustila na plaži, s poznanikom iz mlađih dana koji ti možda nikad prije nije bio baš jako napet, pa ti je to još više odgovaralo jer si očekivala društvo bez komplikacija, a kad tamo….
On se možda malo proljepšao, možda nikada nisi prije s njim niti pravo razgovarala pa si se ugodno iznenadila što ima i nešto za reći, zatim ti je poškakljao ponos time što je sve znao o tvom ljubavnom životu….i….pala si kao zrela kruška! Uostalom, zašto ne? Ljeto, sunce, more, pažnja – pa ženo, bila bi robot, kiborg, željezna lady, da nisi.
Naravno, logično je da želiš da ono u čemu uživaš vječno traje, ali na žalost – sve što nam se događa, sve što imamo i sve što osjećamo je prolazno….Pa sve da ti je rekao da te sutra čeka kod matičara, mogla mu je pasti cigla na glavu. Hoću reći – ne možeš zauvijek živjeti u strahu od prepuštanja, jer ćeš puno toga – propustiti!
A što se tiče onog razgovora, vrlo je moguće da je tip bio iskreno zatečen vašim odnosom i zbilja nije znao što da radi/kaže, ali je isto tako moguće da je htio samo odgoditi trenutak istine i pustiti da se odnos razvodni ili pak vidjeti hoće li mu se još s nekom 'posrećiti' do kraja ljeta – teško je reći, ali nije niti toliko važno. Važno je da se ti ipak ne bi trebala u takvim situacijama bojati izreći svoje mišljenje i ne bi smjela zatomljavati krikove u sebi – em zato što stvaraš sama sebi unutarnju napetost, em zato što bi možda mogla djelovati nezainterestirano ili pak pretjerano pomirljivo….a izgleda da takva nisi, jer sada ne bi bjesnila.
Naravno, ja te ne poznajem, a iz tvog maila nisam ništa saznala niti o njemu osim da te već dugo promatra izdaleka i da možda radi u turizmu jer je slobodan tek u listopadu (to se sad ja igram Mentalista), ali – po mom mišljenju, igranje igrica je za one zbilja mlade koji tek upoznaju svijet.
Ako želiš živjeti hrabro i ispunjeno, budi iskrena prema sebi i ljudima oko sebe – to jest teži način, ali dugoročno – okružiti ćeš se kvalitetnijim ljudima i izgraditi kvalitetnije odnose nego oni koji ne govore što misle, već ono što smatraju da se od njih očekuje….a poslije pate.
Dakle, drugi puta reci – 'Ne želim čekati, želim znati na čemu sam (pa ti vidi da li ti se takva sviđam ili ne)!'
I na kraju - pričekaj listopad, ali razmišljaj o svemu kao o lijepoj ljetnoj avanturici. I nipošto ne gubi samopouzdanje, ma što se dogodilo - jer ti si u životu već napravila nešto za što mnogi ljudi uopće nemaju hrabrosti, iako bi željeli. Uzela si 2 kofera i sama otišla u Nepoznato! Zato nema toga što ti ne možeš, samo vjeruj u sebe.
September 17, 2011
Nevjerna
I, kao takva, vjerujem da ću dobiti samo negativne komentare.
E pa, ima nas i to puno. S kim bi inače varali da su svi dobri, tihi, pobožni i vjerni?
U vezi smo 4 godine. Brak i djeca na obje strane. On iskusniji, i to puno, i u svemu. Fantastičan je ljubavnik. Ali zbilja... staje dah, sve se vrti, sat vremena, pa još nakon toga...ma divota...
Godinu dana smo samo razgovarali. Ja se zaljubila, mislim da i on, na neki svoj sebičan način. Sljedećih tri godine svaki dan barem 5-6 poziva (oboje zovemo), viđamo se (i na kavi, i kolačima, i sa seksom i bez njega). Seks uvijek strastven, kao i drugi / treći put (prvi je put bio otkrivanje, iznenađenje, trema, a opet je bilo fantastično... nakon 15tak minuta smo se uskladili i bilo je, uf, i sad se naježim).
On je već imao ovakve veze, neke 5 godina, neke 3... Prema gore navedenom - curi mi vrijeme... čini mi se da odlazi, polako, polako ali sigurno..
Ne želim rasturiti niti svoj niti njegov brak, izuzetno smo diskretni, o supružnicima nikad ne diskutiramo, ako da - nikad u negativnom tonu.
Dobro znamo gdje pripadamo.
Ja samo ne bih htjela izgubiti 'fizički' dio. Nema tog pilatesa, yoge ili aerobika koji tako razgiba, oraspoloži, troši kalorije.
A nije mi lako kad osjećam da ga gubim. Ako osjeti moju ljubomoru (a sigurna sam da ima novi plijen ili je 'kuha') odmah će otići.
Ja želim biti 'friends with benefits' ali kako pregristi kraj i negativu zbog kraja, kako prijeći na novi odnos s njim, još ležerniji...
Dragi čitatelji, kome se moj način života ne sviđa, nek' ne čita a još manje komentira.
Pozdrav
Nevjerna
Draga Nevjerna,
Prije svega - bojim se da si ovom zadnjom rečenicom postigla tzv. 'horror efekt' – to ti je ono kada npr. Drakula kaže Harkeru da nipošto ne zaspe niti u jednoj drugoj sobi dvorca….slijedeća scena; ovaj baulja sa svijećom u rukama mračnim paučinastim hodnicima i privučen čudnim zvukovima ulazi u sobu u kojoj ga skleptaju Monica Belucci i još dvije prekrasne drakuline nevjeste i satru ga kao beba zvečku ….doduše, vjerujem da bi se malo koji frajer pobunio i othrvao tom zlu, te da bi bio spreman platiti danak u krvi za malo valjanja po plahtama boje krvi s dotičnim gospodičnama….
…isto tako i ti sada plaćaš cijenu što si se upustila u ljubavni odnos – bez obzira bio on "zabranjen" ili ne, nema ti tu puno mudrosti – ne mislim da možeš zadržati nekoga ako i kada on odluči da mu treba svježa krv….
A nemoj se zanositi - bojim se da ste vi sada i onako 'friends with benefits', tako da ne mogu zamisliti još, kako ti kažeš, 'ležerniji' odnos. Čim su prisutni osjećaji (ljubomora, kojoj je pretpostavka neka vrsta ljubavi) pa makar samo s jedne strane, ta se 'ležernost' bespovratno - gubi.
Iskreno, ja uopće ne kužim vas koji stignete imati skoro pa dvostruke živote, kada ja nemam vremena niti za ovaj jedan i uvijek se čudim kako mi vrijeme brzo prolazi. Možda ljubavnici usporavaju vrijeme?
Jedan davni mudrac (ali ne onaj koga sam citirala u blogu od 20.08. naslovljenom 'Ne tražim ništa a dajem sve') kaže kako loša djela koja činimo nisu posljedica naše izvorno zle prirode, već dolaze iz neznanja.
Naime, iz neznanja o prirodi života nastaju pohlepa i odbojnost, a iz njih svi ostali jadi poput ljutnje, osvetoljubivosti, straha, zavisti, ljubomore, ovisnosti (o drugome), nestrpljivosti i nervoze zbog kojih je život tako nesiguran, težak i bolan a ljudski odnosi nesretni i zamršeni. Također objašnjava kako smirivanjem uma i emocija uzeti konce svog života u - svoje ruke. Drugim riječima, čovjek treba izgraditi samopouzdanje, usmjeriti svoju energiju, osvijestiti prirodu svojeg djelovanja i njegove posljedice, odnosno usvojiti određena moralna načela… samim time, tako će riješiti mnoge nepotrebne napetosti i strepnje i početi živjeti slobodnijim, skladnijim i sretnijim životom.
Drugim riječima, svatko može promijeniti svoju Karmu. Naime, ova riječ koju inače najčešće upotrebljavamo u pogrešnom smislu zapravo ne znači 'sudbina' već 'djelo' ili 'uzrok i posljedica'.
Elem, shvatila si – uvijek ćeš i iznova patiti jer si napravila lošu karmu…drugim riječima – snosiš posljedicu svog djela.
K tome, umjesto da u toj situaciji uživaš, ti se već unaprijed žalostiš zbog nečega što je ionako od početka sudbina većine takvih veza. Zato mi je glupo tješiti te jer si odrasla osoba i znala si što radiš. Ili si samo mislila da znaš i da ćeš upravo ti moći izbjeći padanje u zamku ljubavi. Na žalost, zeznula si se, kao i toliki drugi i druge. Naime, da – problem i jset u tome da ste uvijek Drugi i Druge.
A ako je pak samo do seksa (ili kako kažeš 'pilatesa, yoge, aerobika') možda ne bi škodilo kada bi malo više vremena posvetila mužu koji očito nije baš za baciti jer bi valjda već poduzela neki korak u tom smjeru. Naime, čovjek bi možda uz malo tvog truda postao bolji ljubavnik pa ne bi više niti bilo potrebe za odlazak u druge sobe (teretanu?) drakulina dvorca….
Naprosto primijeni na njemu sve što si naučila od gospona Ljubavnika i počni odmah, tako da si od zakonitog ujedno stvoriš zamjenskog, jer nikad se ne zna! Možda previše strasti doživljavaš s Ljubavnikom i gospon Suprug nije baš zadovoljan s tvojim performansama pa si u međuvremenu nađe neku gospoju Ljubavnicu i eto tebe opet na Seksomatu, samo s Druge strane.
E pa, ima nas i to puno. S kim bi inače varali da su svi dobri, tihi, pobožni i vjerni?
U vezi smo 4 godine. Brak i djeca na obje strane. On iskusniji, i to puno, i u svemu. Fantastičan je ljubavnik. Ali zbilja... staje dah, sve se vrti, sat vremena, pa još nakon toga...ma divota...
Godinu dana smo samo razgovarali. Ja se zaljubila, mislim da i on, na neki svoj sebičan način. Sljedećih tri godine svaki dan barem 5-6 poziva (oboje zovemo), viđamo se (i na kavi, i kolačima, i sa seksom i bez njega). Seks uvijek strastven, kao i drugi / treći put (prvi je put bio otkrivanje, iznenađenje, trema, a opet je bilo fantastično... nakon 15tak minuta smo se uskladili i bilo je, uf, i sad se naježim).
On je već imao ovakve veze, neke 5 godina, neke 3... Prema gore navedenom - curi mi vrijeme... čini mi se da odlazi, polako, polako ali sigurno..
Ne želim rasturiti niti svoj niti njegov brak, izuzetno smo diskretni, o supružnicima nikad ne diskutiramo, ako da - nikad u negativnom tonu.
Dobro znamo gdje pripadamo.
Ja samo ne bih htjela izgubiti 'fizički' dio. Nema tog pilatesa, yoge ili aerobika koji tako razgiba, oraspoloži, troši kalorije.
A nije mi lako kad osjećam da ga gubim. Ako osjeti moju ljubomoru (a sigurna sam da ima novi plijen ili je 'kuha') odmah će otići.
Ja želim biti 'friends with benefits' ali kako pregristi kraj i negativu zbog kraja, kako prijeći na novi odnos s njim, još ležerniji...
Dragi čitatelji, kome se moj način života ne sviđa, nek' ne čita a još manje komentira.
Pozdrav
Nevjerna
Draga Nevjerna,
Prije svega - bojim se da si ovom zadnjom rečenicom postigla tzv. 'horror efekt' – to ti je ono kada npr. Drakula kaže Harkeru da nipošto ne zaspe niti u jednoj drugoj sobi dvorca….slijedeća scena; ovaj baulja sa svijećom u rukama mračnim paučinastim hodnicima i privučen čudnim zvukovima ulazi u sobu u kojoj ga skleptaju Monica Belucci i još dvije prekrasne drakuline nevjeste i satru ga kao beba zvečku ….doduše, vjerujem da bi se malo koji frajer pobunio i othrvao tom zlu, te da bi bio spreman platiti danak u krvi za malo valjanja po plahtama boje krvi s dotičnim gospodičnama….
…isto tako i ti sada plaćaš cijenu što si se upustila u ljubavni odnos – bez obzira bio on "zabranjen" ili ne, nema ti tu puno mudrosti – ne mislim da možeš zadržati nekoga ako i kada on odluči da mu treba svježa krv….
A nemoj se zanositi - bojim se da ste vi sada i onako 'friends with benefits', tako da ne mogu zamisliti još, kako ti kažeš, 'ležerniji' odnos. Čim su prisutni osjećaji (ljubomora, kojoj je pretpostavka neka vrsta ljubavi) pa makar samo s jedne strane, ta se 'ležernost' bespovratno - gubi.
Iskreno, ja uopće ne kužim vas koji stignete imati skoro pa dvostruke živote, kada ja nemam vremena niti za ovaj jedan i uvijek se čudim kako mi vrijeme brzo prolazi. Možda ljubavnici usporavaju vrijeme?
Jedan davni mudrac (ali ne onaj koga sam citirala u blogu od 20.08. naslovljenom 'Ne tražim ništa a dajem sve') kaže kako loša djela koja činimo nisu posljedica naše izvorno zle prirode, već dolaze iz neznanja.
Naime, iz neznanja o prirodi života nastaju pohlepa i odbojnost, a iz njih svi ostali jadi poput ljutnje, osvetoljubivosti, straha, zavisti, ljubomore, ovisnosti (o drugome), nestrpljivosti i nervoze zbog kojih je život tako nesiguran, težak i bolan a ljudski odnosi nesretni i zamršeni. Također objašnjava kako smirivanjem uma i emocija uzeti konce svog života u - svoje ruke. Drugim riječima, čovjek treba izgraditi samopouzdanje, usmjeriti svoju energiju, osvijestiti prirodu svojeg djelovanja i njegove posljedice, odnosno usvojiti određena moralna načela… samim time, tako će riješiti mnoge nepotrebne napetosti i strepnje i početi živjeti slobodnijim, skladnijim i sretnijim životom.
Drugim riječima, svatko može promijeniti svoju Karmu. Naime, ova riječ koju inače najčešće upotrebljavamo u pogrešnom smislu zapravo ne znači 'sudbina' već 'djelo' ili 'uzrok i posljedica'.
Elem, shvatila si – uvijek ćeš i iznova patiti jer si napravila lošu karmu…drugim riječima – snosiš posljedicu svog djela.
K tome, umjesto da u toj situaciji uživaš, ti se već unaprijed žalostiš zbog nečega što je ionako od početka sudbina većine takvih veza. Zato mi je glupo tješiti te jer si odrasla osoba i znala si što radiš. Ili si samo mislila da znaš i da ćeš upravo ti moći izbjeći padanje u zamku ljubavi. Na žalost, zeznula si se, kao i toliki drugi i druge. Naime, da – problem i jset u tome da ste uvijek Drugi i Druge.
A ako je pak samo do seksa (ili kako kažeš 'pilatesa, yoge, aerobika') možda ne bi škodilo kada bi malo više vremena posvetila mužu koji očito nije baš za baciti jer bi valjda već poduzela neki korak u tom smjeru. Naime, čovjek bi možda uz malo tvog truda postao bolji ljubavnik pa ne bi više niti bilo potrebe za odlazak u druge sobe (teretanu?) drakulina dvorca….
Naprosto primijeni na njemu sve što si naučila od gospona Ljubavnika i počni odmah, tako da si od zakonitog ujedno stvoriš zamjenskog, jer nikad se ne zna! Možda previše strasti doživljavaš s Ljubavnikom i gospon Suprug nije baš zadovoljan s tvojim performansama pa si u međuvremenu nađe neku gospoju Ljubavnicu i eto tebe opet na Seksomatu, samo s Druge strane.
September 10, 2011
Osjećaj manje vrijednosti
Draga Rujana,
što raditi s muškarcem koji se osjeća manje vrijednim od svoje partnerice?
Naime, moj dečko je divna osoba, inteligentan, duhovit, kreativan, nježan, u seksu sve štima, ali problem je što on podsvjesno ima loše mišljenje o sebi. Oboje smo fakultetski obrazovani (dakle, nije u tome stvar), ali razlika je što sam ja zaposlena, a on nije. Točnije, on nema stalan posao, već se snalazi s honorarnim poslovima i u stalnoj je, kako on to ponosno kaže, 'borbi za preživljavanje'. Pritom je ogorčen na sve i svakoga, ne uviđajući da je i sam dio problema (npr. sklon je odustajanju). Iz tog razloga još uvijek nije spreman na zajednički život.
Čak štoviše, osjeća obavezu prema sestrinoj obitelji koja također nije u zavidnoj situaciji pa im pomaže iako nema ni za sebe (što je divno, ali bojim se da oni to iskorištavaju, a njemu to valjda daje osjećaj da je 'potreban'). Shvaćam ga, znam da mu kao muškarcu nije lako (on je od onih koji želi biti junak kojemu se žena divi), ali više ne znam kako se postaviti. Stalno mu dajem do znanja da vjerujem u njega i da su mi bitnije male stvari u životu i njegove vrline zbog kojih ga i volim, i da ćemo se zajedno već nekako snaći, ali njemu to nije dovoljno. Svaki moj savjet ili mišljenje u vezi sebe doživljava kao kritiku.
Često se ne javlja danima i ponekad imam osjećaj da mi na određeni način daje prostor za prekid veze (što mi je nezamislivo jer ga volim). Trenutno pokušava pokrenuti samostalni posao i ja silno želim da to uspije, najprije zbog njega, pa onda i zbog nas, ali pribojavam se što ako ne uspije…
Molim te za mišljenje i moguće savjet.
Marjana
Draga Marjana,
Kao prvo – nisi sama.
Znam dosta uspješnih žena – ako se složimo da je 'uspjeh' relativan pojam i da ja pod njime podrazumijevam žene koje od svog posla mogu zaraditi dovoljno da pokriju troškove svog života, odnosno troškove života sebe i svoje djece – ili partnera. U današnjem svijetu, smatram da je to uspjeh.
Dakle, velika većina tih žena ima partnere koji su 'manje uspješni' od njih, što samo znači da zarađuju manje ili jednako (što im obično nije dovoljno), odnosno u slučaju jednog para koji se bavi istim poslom – ona je poznatija od njega, iako on ima više novaca. I svi ti parovi imaju isti problem kao i vi! Ne govorim o ljudima koji su isključivo stariji od 40 ili 50, ima među njima i parova u ranim tridesetima i ranim šezdesetima, tako da ne možemo govoriti o generacijskom fenomenu.
I naravno, ne bi ih niti spominjala da sve te žene isto kao i ti – nemaju s time nikakvih problema, dapače. Ja bih isto tako vrlo rado uzdržavala vlastitog supruga kada bih to bila u prilici i dala mu šansu da se usmjeri na nešto što bi ga više ispunjavalo. I ako ikada napišem bestseler (kad na vrbi rodi grožđe) – to ću mu i predložiti. Ali točno znam da bi i on bio frustriran i nesretan kada ne bi uspio barem podjednako pridonositi kućnom budžetu.
Inače, upravo sam mu prepričavala ovo pitanje dok smo se vozili u taksiju kasno jedne večeri (priznajem, platila sam tim derikožama za vožnju jer je bilo kasno i bili smo jako umorni i svi su drugi prijatelji bili manje nego trijezni)…
Najbolja je fora bila da se taksist odjednom (na moj užas) okrenuo prema nama i počeo objašnjavati da je to posve razumljivo i da 'i on ima problema sa svojim samopouzdanjem kada zaradi manje nego supruga jer ima osjećaj da ga ona neće dovoljno cijeniti kao muškarca i da misli kako svi muškarci imaju onaj gen lovca i sakupljača koji ih tjera da se loše osjećaju ako ne ulove dovoljno velikog mamuta!'
Na sreću, nije sve to izgovorio gledajući direktno u nas, ali i danas se sjećam njegovog luđačkog pogleda u retrovizoru. Priznajem, u tom mi je trenutku bilo važnije da stignem živa nego da me poludjeli lovac-taksist i sakupljač negdje razljepi u žaru diskusije, ali kunem ti se, ovo je gotovo doslovan citat. Naravno, odmah sam mu zaokružila vožnju sa 46 na 50 kuna, nadajući se da će dovoljno zaraditi i da neće imati osjećaj da mu supruga ili cura zamjera i povrh svega – da se ne radi o tvom dečku! To bi ipak bilo previše.
Elem, mislim da si ti to sve koliko- toliko pravilno dijagnosticirala i da ti načelno ne preostaje ništa drugo nego da vidiš hoće li mu uspjeti taj privatni poslić i da li će nakon toga čovjek steći više samopouzdanja.
Ali iz mog iskustva, ljudi kojima je uvijek netko drugi kriv za njihov neuspjeh, također su često zavidni što ukazuje na sitnu dušicu.
Kada im netko dobronamjeran i pruži priliku, oni će je brzo zabrljati i onda će im još i taj prijatelj biti kriv što im je uvalio tako glup/naporan/jadan posao….takvi često daju ili dobivaju otkaz i sanjaju o privatnom posliću gdje će biti sami svoji šefovi, što ukazuje na problem s bilo kakvim autoritetom. I najčešće će taj posao brzo uprskati jer nisu naučili raditi, pošto niti jedan nisu u stanju dovoljno zadržati da nešto nauče. Tokom vremena mogu postati još isfrustriraniji i nesretniji jer nisu dobili pravu priliku ili nitko osim njih ne uviđa koliko su zapravo genijalni.
Nekada su to ljudi koji doista i nisu dobili pravu priliku, ali možda je zapravo i nisu prepoznali.
A nekada ljudi imaju snove o grandioznosti u kojima su ih podržavali još i roditelji smatrajući kako je njihovo dijete genijalnije od profesora i zato stalno dobiva jedinice!
Na žalost, bez obzira na korijene problema, takvima nikada im neće biti dosta male stvari, a vrline će polako utopiti u čašici žuči. Moj savjet? Ako je sve baš točno tako kako ti kažeš, pričekaj još malo, ali ne srljaj u zajednički život jer bi se mogla gadno razočarati. Međutim, imaj na umu da bi se tvoje pismo moglo i drugačije pročitati – naime, ako on ima vrlo malo samopouzdanja, ti ga možda imaš i previše! Nekome bi se možda moglo učiniti da tvoje riječi isto odišu jednom vrstom ogorčenja ili možda pravedničkog gnjeva kada njegovu 'borbu za preživljavanje' stavljaš u navodnike i osjećaš se zakinuta jer on ima potrebu pomagati sestri koja, prema tvojim riječima - iskorištava njegov osjećaj da želi biti nekome 'potreban' (tvoji navodnici). Što se on trudi napraviti nešto što ga veseli i istovremeno te na neki način i upozorava da još nije zreo za zajednički život, umjesto da se useli s tobom u stan, prihvati posao koji ne želi, konformira se i živi svoj život onako kako ti misliš da bi trebao i predbacuje ti to cijeli život….
što raditi s muškarcem koji se osjeća manje vrijednim od svoje partnerice?
Naime, moj dečko je divna osoba, inteligentan, duhovit, kreativan, nježan, u seksu sve štima, ali problem je što on podsvjesno ima loše mišljenje o sebi. Oboje smo fakultetski obrazovani (dakle, nije u tome stvar), ali razlika je što sam ja zaposlena, a on nije. Točnije, on nema stalan posao, već se snalazi s honorarnim poslovima i u stalnoj je, kako on to ponosno kaže, 'borbi za preživljavanje'. Pritom je ogorčen na sve i svakoga, ne uviđajući da je i sam dio problema (npr. sklon je odustajanju). Iz tog razloga još uvijek nije spreman na zajednički život.
Čak štoviše, osjeća obavezu prema sestrinoj obitelji koja također nije u zavidnoj situaciji pa im pomaže iako nema ni za sebe (što je divno, ali bojim se da oni to iskorištavaju, a njemu to valjda daje osjećaj da je 'potreban'). Shvaćam ga, znam da mu kao muškarcu nije lako (on je od onih koji želi biti junak kojemu se žena divi), ali više ne znam kako se postaviti. Stalno mu dajem do znanja da vjerujem u njega i da su mi bitnije male stvari u životu i njegove vrline zbog kojih ga i volim, i da ćemo se zajedno već nekako snaći, ali njemu to nije dovoljno. Svaki moj savjet ili mišljenje u vezi sebe doživljava kao kritiku.
Često se ne javlja danima i ponekad imam osjećaj da mi na određeni način daje prostor za prekid veze (što mi je nezamislivo jer ga volim). Trenutno pokušava pokrenuti samostalni posao i ja silno želim da to uspije, najprije zbog njega, pa onda i zbog nas, ali pribojavam se što ako ne uspije…
Molim te za mišljenje i moguće savjet.
Marjana
Draga Marjana,
Kao prvo – nisi sama.
Znam dosta uspješnih žena – ako se složimo da je 'uspjeh' relativan pojam i da ja pod njime podrazumijevam žene koje od svog posla mogu zaraditi dovoljno da pokriju troškove svog života, odnosno troškove života sebe i svoje djece – ili partnera. U današnjem svijetu, smatram da je to uspjeh.
Dakle, velika većina tih žena ima partnere koji su 'manje uspješni' od njih, što samo znači da zarađuju manje ili jednako (što im obično nije dovoljno), odnosno u slučaju jednog para koji se bavi istim poslom – ona je poznatija od njega, iako on ima više novaca. I svi ti parovi imaju isti problem kao i vi! Ne govorim o ljudima koji su isključivo stariji od 40 ili 50, ima među njima i parova u ranim tridesetima i ranim šezdesetima, tako da ne možemo govoriti o generacijskom fenomenu.
I naravno, ne bi ih niti spominjala da sve te žene isto kao i ti – nemaju s time nikakvih problema, dapače. Ja bih isto tako vrlo rado uzdržavala vlastitog supruga kada bih to bila u prilici i dala mu šansu da se usmjeri na nešto što bi ga više ispunjavalo. I ako ikada napišem bestseler (kad na vrbi rodi grožđe) – to ću mu i predložiti. Ali točno znam da bi i on bio frustriran i nesretan kada ne bi uspio barem podjednako pridonositi kućnom budžetu.
Inače, upravo sam mu prepričavala ovo pitanje dok smo se vozili u taksiju kasno jedne večeri (priznajem, platila sam tim derikožama za vožnju jer je bilo kasno i bili smo jako umorni i svi su drugi prijatelji bili manje nego trijezni)…
Najbolja je fora bila da se taksist odjednom (na moj užas) okrenuo prema nama i počeo objašnjavati da je to posve razumljivo i da 'i on ima problema sa svojim samopouzdanjem kada zaradi manje nego supruga jer ima osjećaj da ga ona neće dovoljno cijeniti kao muškarca i da misli kako svi muškarci imaju onaj gen lovca i sakupljača koji ih tjera da se loše osjećaju ako ne ulove dovoljno velikog mamuta!'
Na sreću, nije sve to izgovorio gledajući direktno u nas, ali i danas se sjećam njegovog luđačkog pogleda u retrovizoru. Priznajem, u tom mi je trenutku bilo važnije da stignem živa nego da me poludjeli lovac-taksist i sakupljač negdje razljepi u žaru diskusije, ali kunem ti se, ovo je gotovo doslovan citat. Naravno, odmah sam mu zaokružila vožnju sa 46 na 50 kuna, nadajući se da će dovoljno zaraditi i da neće imati osjećaj da mu supruga ili cura zamjera i povrh svega – da se ne radi o tvom dečku! To bi ipak bilo previše.
Elem, mislim da si ti to sve koliko- toliko pravilno dijagnosticirala i da ti načelno ne preostaje ništa drugo nego da vidiš hoće li mu uspjeti taj privatni poslić i da li će nakon toga čovjek steći više samopouzdanja.
Ali iz mog iskustva, ljudi kojima je uvijek netko drugi kriv za njihov neuspjeh, također su često zavidni što ukazuje na sitnu dušicu.
Kada im netko dobronamjeran i pruži priliku, oni će je brzo zabrljati i onda će im još i taj prijatelj biti kriv što im je uvalio tako glup/naporan/jadan posao….takvi često daju ili dobivaju otkaz i sanjaju o privatnom posliću gdje će biti sami svoji šefovi, što ukazuje na problem s bilo kakvim autoritetom. I najčešće će taj posao brzo uprskati jer nisu naučili raditi, pošto niti jedan nisu u stanju dovoljno zadržati da nešto nauče. Tokom vremena mogu postati još isfrustriraniji i nesretniji jer nisu dobili pravu priliku ili nitko osim njih ne uviđa koliko su zapravo genijalni.
Nekada su to ljudi koji doista i nisu dobili pravu priliku, ali možda je zapravo i nisu prepoznali.
A nekada ljudi imaju snove o grandioznosti u kojima su ih podržavali još i roditelji smatrajući kako je njihovo dijete genijalnije od profesora i zato stalno dobiva jedinice!
Na žalost, bez obzira na korijene problema, takvima nikada im neće biti dosta male stvari, a vrline će polako utopiti u čašici žuči. Moj savjet? Ako je sve baš točno tako kako ti kažeš, pričekaj još malo, ali ne srljaj u zajednički život jer bi se mogla gadno razočarati. Međutim, imaj na umu da bi se tvoje pismo moglo i drugačije pročitati – naime, ako on ima vrlo malo samopouzdanja, ti ga možda imaš i previše! Nekome bi se možda moglo učiniti da tvoje riječi isto odišu jednom vrstom ogorčenja ili možda pravedničkog gnjeva kada njegovu 'borbu za preživljavanje' stavljaš u navodnike i osjećaš se zakinuta jer on ima potrebu pomagati sestri koja, prema tvojim riječima - iskorištava njegov osjećaj da želi biti nekome 'potreban' (tvoji navodnici). Što se on trudi napraviti nešto što ga veseli i istovremeno te na neki način i upozorava da još nije zreo za zajednički život, umjesto da se useli s tobom u stan, prihvati posao koji ne želi, konformira se i živi svoj život onako kako ti misliš da bi trebao i predbacuje ti to cijeli život….
Rujana Jeger's Blog
- Rujana Jeger's profile
- 19 followers
Rujana Jeger isn't a Goodreads Author
(yet),
but they
do have a blog,
so here are some recent posts imported from
their feed.
